Gdje su danas osobe s invaliditetom?

Danas je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom predstavila svoje izvješće i pobrojala sve i nelogične stvari koje se tiču osoba s invaliditetom.
Osobama s invaliditetom je tek nešto malo bolje u ovom društvu, ali ima još puno stvari koje se moraju popraviti. U saborskoj raspravi se vidjelo da ima pojedinaca koji znaju o čemu pričaju, ali isto tako vidjelo se i da Ljubica Lukačić koja je saborska zastupnica nije bila dovoljno iskrena o tome što je HDZ sve napravio za osobe s invaliditetom. Jer da je, vidjelo bi se da osobe s invaliditetom žive loše i u nemogućim uvjetima. A mi stalno pričamo jednu te istu priču!  Osobe s invaliditetom jedva preživljavaju, imaju problema u obrazovanju, imaju problem u neprihvaćanju u društvu, imaju još uvijek problem u barijerama i to ne samo fizičkim, već i s barijerama u pojedinim glavama. Naši vrli saborski zastupnici imaju izvješće jedanput godišnje gdje se pokazuje da kad to prezentiraju, ne dogodi se ništa i život se nastavlja dalje. Tako da je to to…

Ovu raspravu mi je bilo užasno teško pratiti jer osobe s invaliditetom imaju uvijek iste probleme, ali što smo mi napravili kao društvo da im te probleme djelom riješimo? Ništa! Neke osobe s invaliditetom više nemaju ni volje ni strpljenja čekati da im se njima poboljša životni status i već su lagano umorni od svih tih priča i obećanja. A što trebamo napraviti?  U sadržajnom smislu trebamo napraviti sljedeće: trebamo osobama s invaliditetom dati mogućnost da imaju 24-satnu skrb koja bi uključila medicinske sestre, čistačice i domare. To bi bili centri iz kojih bi dolazili ti ljudi i u tom slučaju osobe s invaliditetom ne bi morale ići u doma, nego bi im se te usluge pružale u njihovom stanu ili kući. Ali iza tih usluga ne bi trebale stajati udruge invalida nego poduzeće koje pruža takve usluge. Tu smo i kod majki njegovateljica koje trebaju dobiti svoje vrijeme za odmor, a ne da cijelo vrijeme moraju biti uz svoje dijete. Jer i one imaju pravo na odmor i na druženje. A i moramo sustav postaviti tako da zbog toga što se majka njegovateljica može razboljeti pa netko drugi mora njezinom djetetu pružiti uslugu jer je ona bolesna i ne može. Isto tako moramo shvatiti da osobe s invaliditetom ne žive samo u gradovima, nego žive u manjim mjestima i selima i njima je u tom slučaju još i gore jer nema puno ljudi koji bi im mogli pomoći, a oni si sami ne mogu pomoći.

Zato bi ti centri bili izvrsna stvar jer bi takve usluge omogućili u kućama, stanovima ili seoskim mjestima osoba s invaliditetom. Većina europskih zemalja ne gradi više domove za osobe s invaliditetom. Oni koji baš žele živjeti u domu, to mogu, ali im se pruža pravo na izbor žele li pomoć u kući ili u domu. A mi smo još uvijek društvo koje ne daje pravo na izbor. I mi smo još uvijek društvo koje ne vidi osobe s invaliditetom i ne daje im šansu da se obrazuju, zaposle i da imaju svoj kruh u svojim rukama. To dovoljno govori koliko još uvijek živimo licemjerno i koliko nismo solidarni jedni prema drugima. A solidarnost je načelo kojemu se dive najveće zemlje Europe i svijeta, neću namjerno nabrajati imena. Pošto pišem ovaj blog imam veliku potrebu sada konačno napisati da osobe s invaliditetom ne žive jednako kao svi drugi građani da su osobe s invaliditetom u većini slučajeva socijalni problem, da u većini slučajeva osobama s invaliditetom nismo dali priliku da rade i zarađuju.

I još je jedna stvar jako bitna. Nismo svim osobama s invaliditetom dali priliku da se imaju pravo kretati i biti viđeni. Svaki put kada se priča o osobama s invaliditetom ili na Međunarodni dan osoba s invaliditetom ili povodom izvješća pravobraniteljice za osobe s invaliditetom to je sve skupa jako žalosno i neiskreno. Prestanite biti neiskreni i radije prema osobama s invaliditetom budite iskreni pa makar i to osobe s invaliditetom zaboljelo. Jer mi volimo iskrenost i to pravu iskrenost, a ne lažnu zabrinutost.  I zato vas molim nemojte da se za godinu dana opet ponavljamo i vrtimo u istim pitanjima vezanim za osobe s invaliditetom, a političarima i onima koji u Saboru odlučuju poručujem da zapamte da i vi jako brzo možete biti i sami u kolicima, oslijepiti ili imati neki drugi invaliditet.  


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a