Izazov

Ni nakon nekoliko mjeseci od potresa meni blisku rođaku no ne i osobu muči neprobavljen događaj. Obratila joj se bliska prijateljica s molbom da je primi kod sebe jer je prijateljičin stan uništen. Ubrzo nakon dolaska prijateljica se slomila i počela neutješno plakati i zapomagati. Domaćica je nazvala prijateljičino dijete i zamolila da dođe po svoju majku.

Slušao sam o tom događaju nekoliko puta i nisam izricao svoje mišljenje jer nisam ni pitan za njega. Duboko sam uvjeren kako je sve što vrijedi ujedno i teško postići i/ili održati. Raskorak je veliki kad ljudi požele da se o njima misli da su dobri, pametni, obrazovani, blagi, tolerantni i da žele pomoći te realnosti u kojoj to ne učine i to ne postanu. Obično uslijede razna objašnjenja: Koliko sam ja puta pomogao, a moje je ponuđeno srce pregaženo? Tko mene pita kako sam ja? Što ja imam od toga? Kako znam da me netko ne iskorištava?

Začin tim izlikama ponekad postane i uvjerenje kako mislimo da imamo vremena, neograničenu količinu vremena – to ću kad nađem nekoga tko to zaslužuje, to ću u mirovini, to ću za vrijeme godišnjeg, to ću za vikend, to ću kad ću imati više vremena… Kao da postoji neograničen broj mogućnosti da odgovorimo na potrebe bližnjih. Možda pod utjecajem činjenice da sam postao većinski vlasnik svojeg života i zakačio ponešto inja u kosi sve sam uvjereniji kako je broj izazova da se ostvarimo kao ljudi sa zaista bliskim osobama veoma ograničen. Naravno nije to neki duboki uvid jer je život sam ograničena pojava.

Zov ostavljanja nečega iza sebe, izazov ostavljanja DNK-a i vrijednosti u djeci, izazov ostajanja u dobrom sjećanju, izazov ostavljanja dobrih dijelova sebe u drugima i u prirodi – sve su to nekim ljudima nedohvatljivi, neshvatljivi i gubitnički ciljevi jer ne osjećaju radost u tome da bliskima i okolini učine radost. To što to ne žele, ne znaju ili ne mogu sve ima isti jalov rezultat. Možda je i broj izazova da spriječimo druge da p/ostanu neljudi također ograničen. Svi smo mi jedni drugima izazov s ograničenim brojem pokušaja.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a