Odlučna sporost

Svako malo naiđu mi na put dobronamjernici duboko uvjereni kako su njihove ideje, prijave, inicijative, prosvjedi i proizvodi u službi javnog dobra pa se čude zašto im nitko nije odgovorio ili to učinio s tek par fraza kad su te umotvorine podijelili s raznim uredima raznih razina vlasti. Teško im je prihvatiti da se ti isti uredi kunu u to isto javno dobro ili se obvezuju na ispunjenje europskih ciljeva no to veoma mlako ispunjavaju. Baš kao što sam nedavno pisao ipak postoje političke odluke kod kojih se jasno vidi na čijoj su strani donositelji odluka.

Tako sam nedavno s jednim bivšim dužnosnikom pričao o tome kako hrvatska administracija uopće ne poznaje instrument poreznih olakšica za one koji koriste/instaliraju obnovljive izvore energije. Kao što je to riječ u recimo Kaliforniji gdje postoji 215 različitih vrsta što državnih što lokalnih olakšica. I bivši dužnosnik i ja složili smo se da kada nemaš neki sektor posebno razvijen, poput recimo iskorištavanje solarne energije u hrvatskim kućanstvima, onda nemaš ni neki veliki porezni prihod države od prodaje opreme, instalacije i servisa. No kod uvođenja poreznih olakšica na taj nerazvijen sektor (porezi se naravno kasnije mogu polako uvoditi) moraju se političari direktno sukobiti s trgovcima fosilnim gorivima.

Nedavno sam svjedočio sličnom slučaju jer su Hrvatske šume naručile od Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske studiju isplativosti sabirnih logističkih centara za prikupljanje drvne biomase. Centri su prema toj studiji isplativi a potrebni su zato jer bi se tamo obradila biomasa iz državnih i privatnih šuma te zatim koristila u objektima u vlasništvu države. Ove će godine država potrošiti 5 milijardi kuna za grijanje tih objekata, a 75 posto njih grije se na fosilna goriva.

A sad malo niže u hrvatsku realnost. Na nedavnoj 10. Međunarodnoj konferenciji o biomasi i obnovljivim izvorima energije predsjednik Uprave Hrvatskih šuma izjavio je kako Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske šume iniciraju Nacionalni program za uporabu biomase u javnom sektoru. To bi trebalo pomoći hrvatskim tvrtkama koje proizvode pelet, ali nažalost 90% svoje proizvodnje izvoze u Italiju iz koje je ove sezone što zbog blage zime što zbog virusa CORONA-19 stiglo 30% manje narudžbi. Hrvatskim šumama u interesu je da njihovi hrvatski kupci opstanu no odmah sam se zapitao koliko će brzo Ministarstvo poljoprivrede reagirati.

Navodno Ministarstvo je obećalo neku radnu skupinu za spomenuti Nacionalni program:

Ministarstvo poljoprivrede će pokrenuti aktivnost na području energije šumske biomase, vrlo značajnog resursa kojim raspolaže Republika Hrvatska, kroz prijedlog akta strateškog planiranja upotrebe energije šumske biomase u javnom sektoru, a čime se ostvaruju gospodarski, socijalni i okolišni benefiti. Navedena aktivnost je u skladu s nacionalnim operativnim i strateškim programima kao i s trenutno najvažnijim dokumentom na razini Europske Unije - Europski zeleni plan. Izrada i provedba akta strateškog planiranja ima svoj utvrđen postupak. U okviru novog financijskog razdoblja od 2021. do 2027. bit će predložena podintervencija radnog naziva "Proizvodnja i korištenje obnovljivih izvora energije".

Na konferenciji je jedan proizvođač peleta zavapio kako bi njihovu 80 milijuna eura vrijednu proizvodnju mogla riješiti samo potrošnja u objektima Ministarstva obrane. Na kraju biti energetski neovisan ili neovisniji znači biti siguran ili sigurniji od utjecaja na koje ne možemo utjecati. Ministarstvo obrane odgovorilo mi je kako slijedi stratešku odrednicu EU-a o korištenju obnovljivih izvora energije. Njihova Služba za vojno graditeljstvo i energetsku učinkovitost MORH-a je analizirala korištenja postrojenja na pelete u vojnim lokacijama.

Došli su do zaključka kako je u rijetkim situacijama moguća opravdanost pogona na pelete i to kod malih postrojenja od 30 kW do 120 kW, ali se uvijek postavlja pitanje stupnja iskorištenja toplinske energije obzirom na velika početna investicijska ulaganja. Isto tako boje se da se trebao povećati broj pogonskog ljudstva što u ovo vrijeme za njih predstavlja problem. Da su bili na konferenciji čuli bi kako se ta postrojenja u Austriji nadziru preko mobitela i troše oko pola radnog vremena jednog zaposlenika.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a