Produbljivanje obmane

Velika je žurba u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike jer prema informacijama sa sastanka održanog u petak u Hrvatskoj gospodarskoj komori već do kraja ovoga tjedna planira se staviti nacrt Zakona o održivom gospodarenju otpadom na javno elektroničko savjetovanje. Iako nacrt nije nitko od stručnjaka i zainteresirane industrije vidio te iako je za taj Zakon potrebno savjetovanje u trajanju od mjesec dana želi ga se staviti na raspravu u Sabor već krajem mjeseca. Bit će da Vlada želi tijekom predsjedanja pokazati napredak u području održivog zbrinjavanja otpada, a i neslužbene najave o predizbornom programu SDP-a punom klimatskih i okolišnih naglasaka zovu na akciju.

S druge strane ministar zaštite okoliša je početkom prosinca pismom upozorio općine i gradove da moraju omogućiti odvojeno prikupljanje biootpada. Podaci Državnog inspektorata su porazni jer su inspektori zaštite okoliša tijekom 2018. i 2019. utvrdili kako su tek 40 od 127 gradova i 94 od 427 općina imali osigurano odvojeno prikupljanje biootpada na kućnom pragu, a 29 općina započelo je postupak priprema za odvojeno prikupljanje biootpada (nabava spremnika i kompostera, sklopljeni ugovori s Fondom).

Fond za zaštitu okoliša je započeo i s naplatom kazni za nedovoljno odvajanja otpada. U 2018. godini ukupno je obračunato 28,7 milijuna kuna, a najviši iznos za uplatu su imali gradovi Zagreb, Split, Zadar, Rijeka i Pula.

Ministarstvo i dalje inzistira na gradnji centara čije se studije izvodljivosti objavljuju na engleskom i u kojima se tvrdi kako je skupljanje otpada na jednom mjestu i zastarjela mehaničko-biološka obrada Europi prihvatljiv način postupanja s otpadom. Procjenjuju u Ministarstvu kako će svaki centar proizvoditi gorivo iz otpada, otprilike 30 posto od zaprimljenih količina otpada. U slučaju dubrovačkog centra javnost se pokušava obmanuti kako će to gorivo završiti u jednoj bosanskoj cementari što je od tamo odmah demantirano. Inspiracija je vjerojatno došla iz istarskog centra koji je prošle godine uspio izvesti u tuzlansku cementaru 10.000 tona goriva iz otpada. Uglavnom uvjerava nas se da su centri izvedivi ali se ne zna po kojoj cijeni i kome će se njihov glavni proizvod plasirati.

Kada se zagovornike spaljivanja uhvati u takvoj laži onda obično počnu mrmljati kako će se zapravo gorivo iz otpada spaljivati u cementarama u Hrvatskoj. No tri pogona u Kaštelima imaju zabranu suspaljivanja i vlasnik je ne misli ponovo tražiti, istarska cementara bi mogla primiti maksimalno 80.000 do 90.000 tona a našićka 40.000 tona goriva iz otpada. To je daleko ispod količina koje će proizvoditi centri. Usto istarska cementara već uvozi 10.000 tona iz Austrije i Italija a našićka 20.000 tona iz Slovenije, Austrije i Italije zbog bolje kvalitete. Zabranjeno je u Hrvatsku uvoziti otpad, ali ne i gorivo iz otpada.

Naravno mogu se očekivati i bajke à la Zmajlović kako će to gorivo naći mjesto negdje izvan Europske unije ili čak Europe ili preko granice u Trstu. No otrežnjenje je dio Zelenog plana Europske komisije u kojem se pojavila ideja da se kontrolira curenje ugljika (kupovina proizvoda proizvedenih na po klimu štetan način izvan EU-a) a u sklopu toga i kontrola izvoza europskoga otpada. Jer Europska unija izvozi 4,8 milijuna tona goriva iz otpada. Čak i Njemačka, država s najvećim postotkom recikliranog komunalnog otpada od 67% prema podacima Eurostata istovremeno izvozi 190.860 tona i uvozi 971.129 tona goriva iz otpada. Što dovoljno govori da je teško vlastiti otpad nekome uvaliti samo tako.

Naravno postoji i tema recikliranja no eto ovih dana Fond za zaštitu okoliša poništio je Javni poziv za dostavu Programa za obavljanje usluge sakupljanja neopasne otpadne ambalaže. Tim su programom komunalci trebali dobiti novčane potpore za skupljanje ambalaže koja nije obuhvaćena naknadom. Razlog poništavanja poziva je što se ni jedan komunalac nije mogao obvezati da će skupiti 60% neopasne ambalaže stavljene na tržište. Dakle, još neko vrijeme možemo očekivati potajno odlaganje odvojeno prikupljene plastike na odlagališta sa sve manje mjesta.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a