Agonija centara

Ukoliko se vrijednosti H2S-a, odnosno sumporovodika ne budu smirile (u roku od 60 dana), odnosno smanjile, ja ću predložiti i privremeno zatvaranje centra za gospodarenje otpadom, izjavio je u ožujku prošle godine ministar zaštite okoliša no emisije na Centru za gospodarenje otpadom (CGO) Marišćina nisu ga poslušale. Nedavna prekoračenja sumporovodika i smrad uporno dokazuju kako je riječ o preskupom i neučinkovitom sustavu gospodarenja otpadom.

Sustavu, koji je osmislio nekadašnji državni tajnik za zaštitu okoliša i bivši profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Nikola Ružinski (HDZ/Demokratski centar) na nagovor danskoga konzultanta čijeg se imena ne sjeća i koji je vjerovao da će cementare besplatno preuzimati njihovo gorivo iz otpada. Sustavu koji danas brani tadašnja asistentica profesora Ružinskog i koordinatorica Studije utjecaja na okoliša CGO-a Kaštijun Aleksandra Anić Vučinić (inače predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša Geotehničkog fakulteta u Varaždinu pa time i šefica u akademskom smislu sadašnjem državnom tajniku u Ministarstvu zaštite okoliša Mariju Šiljegu) jer misli da ga samo malo treba kalibrirati.

To je sustav za čiju promjenu ministrica Holy nije imala vremena i hrabrosti, sustav koji je ministar Zmajlović snažno podržavao pomoću svojeg austrijskog konzultanta, sustav protiv kojeg se borio i dalje priča bivši ministar Dobrović ali nije imao pravu podršku koalicijskog HDZ-a da ga zaista promijeni. Sustav u kojem sadašnji ministar nije učinio gotovo ništa osim što iz Fonda za zaštitu okoliša dijeli projektantima novac da projektiraju centre slične Marišćini i Kaštijunu, podjednako skupe, predimenzionirane i neučinkovite.


No ministar će imati priliku nešto učiniti. Iz Kaštijuna vape da im plati jednu skupu kalibraciju, servis od 16 milijuna kuna jer bez uklanjanja 400 nedostataka teško da će centar podnijeti još jednu turističku sezonu tijekom koje se nekoliko puta poveća količina otpada. Naime nitko nije predvidio troškove amortizacije tj. kvarova. Vražja je dvojba – lijepo bi bilo vidjeti da se opozicijski IDS oznoji zagušenjem smeća, a opet teško je zagovarati gradnju sličnih centara u drugim dijelovima Hrvatske, često s istim projektantima, ako se to ne popravi. Dio u kojem su trebale raditi automatizirane ruke za otpad sada rade radnici s maskama. Grci, koje je EU kaznila zbog nedovoljnog razdvajanja otpada, bili su izvođači Kaštijuna, a onda su prodali i tehnologiju za šibenski centar.


Ministru i zagovornicima centara ovih dana Ustavni sud je zaustavio dopunu Uredbu o gospodarenju otpadom koja je trebala osigurati povećanje cijene odvoza i izvjesnost financiranja skupih centara nakon što su prošle godine zakonski obvezali općine, gradove i županije da moraju predavati centrima svoje otpad. Ministar od božićnog novinarskog domjenka 2017. nije našao vremena da ga intervjuiramo za emisiju Eko zona. Kao i tada pitao bih ga gdje ćemo s gorivom proizvedenim iz otpada iz centara kad eto i njegov stranački kolega župan šibensko-kninski ne zna odgovor na to pitanje iako mu je centar skoro gotov. Brojke baš ne vole ministra. Iako je najavio dogovor s cementarama, cijele je prošle godine istarska cementara spalila svega 623 tone goriva spravljenog iz otpada iz centra primorsko-goranskog i 469 tona iz onog istarskog.


A istarski centar je tijekom 2019. godine primio 74.500 tona otpada i proizveo 11.000 tona goriva iz otpada. Marišćina je u prošloj godini preuzela 76.895 tona miješanog komunalnog otpada, a proizvela 2.008 tona goriva iz otpada. Rodonačelnici centra tvrdili su kako će se spaljivati bar 25.000 tona s Marišćine no nisu pitali cementare kakvo bi gorivo trebalo biti.


Dakle nazovimo centre pravim imenom – to su zapravo odlagališta otpada i neuspjeli projekti. Projekti čijim bi zagovornicima mogla sletjeti jedna briselska pljuskica jer će prema jednoj neformalnoj informaciji EU birokrati njihove količine otpada smatrati odlaganjem otpada koji nije inertan što nije dozvoljeno. Uz sumnjive projektante, struku i političare jedan je od razloga tog neuspjeha zastarjela tehnologija koja jednostavno ne uspijeva postići visoke stupnjeve razdvajanja i kvalitetne proizvode za cementare na što je bivši EU zastupnik Škrlec uzalud upozoravao prije nekoliko godina. Uzalud.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a