Mogu i fosilci jedanput!

Postojao je jedan vic u socijalizmu, za koji srećom nisam doznao koliko je zatvorskog staža vrijedio, a koji ide ovako - u mračnoj kolibi drma tijekom onog rata jedan drug drugoga s leđa: Probudi se, druže, tvoj je red za stražu! Drugi se drug okrene, a budiličar se prestravi: Izvin'te, druže Tito, nisam znao da ste to vi! A Stari uzvrati: Neka, neka, mogu i ja jedanput! I dok se mnogi kroz taj vic zakače u raspravi o tome koliko je Joža bio diktator meni je mnogo važnija potreba ljudi da imaju bar privid da su svi pred zakonom jednaki. To između ostalog stvara osjećaj pripadnosti zajednici i želju da se pridonese općem dobru.

No u Hrvatskoj kao i u bivšoj državi kao da smo navikli da veliki i važni plaćaju s popustom i odgodom ili nikada, recimo manji porez na podcijenjenu nekretninu koju kupe zajedno sa ženom od njezine propale tvrtke. Stoga me i nije začudilo kad su mi prvo jedan poduzetnik pa onda i profesor zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje Neven Duić rekli kako je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike tvrtkama, koje nisu ispunile zakonsku obvezu dodavanja biogoriva u dizel i benzin, dalo izdašne popuste prilikom izricanja kazni za kršenje tog pravila.

Duić tvrdi da je taj popust nevjerojatnih 80 posto odnosno toliko su manje kazne od ispunjenja zakonske obaveze. Moje neslužbene informacije govore kako jedna tvrtka, koja je počela umješavati biodizel 2019., za njega plaća 150 milijuna kuna. Pa bi s obzirom na tržišni udjel te tvrtke, ispunjenje obveznog udjela od 10 posto biodizela do kraja ove godine za sve tvrtke stajalo bar milijardu i 300 milijuna kuna. U mojoj računici dakako nema bioetanola koji se treba dodavati benzinu. Duić tvrdi da je za sva biogoriva iznos tri milijarde.
Iznos je kazne ili kako je Ministarstvo zove naknade za okoliš za fosilce za 2017. godinu 114.848.007 kuna.

Iz Ministarstva zaštite okoliša, a puno više energetike neslužbeno tvrde kako su iznosi kazni pojedinim tvrtkama povjerljive informacije i ne žele mi ih dati. Ne žele objasniti jesu li kaznili i s kolikim kaznama odgovorne osobe unutar tvrtki za trgovinu gorivima i ne sjećaju se što su prethodni ministri radili po pitanju kazni. Bivši ministar Vrdoljak mi preko glasnogovorništva svoje strančice poručuje kako nema informacija o navedenom te više ne prati temu. Osoba iz Ministarstva s kojom sam neformalno razgovarao misli da Europska unija ne zna što će s biogorivima kao ni s obnovljivim izvorima energije i u suglasju je s naftašima koji jamraju kako Europa/Hrvatska sama neće spasiti svijet – tipična no regrets klimatska strategija bez žaljenja, popularna u SAD-u i zadimljenoj Australiji. Do te službenice ne dopiru riječi predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen koja želi Europu kao prvi klimatski neutralni kontinent.

No do Ministarstva je očito dopro lelek i škrgut zubiju fosilaca. U Croduxu tvrde kako je njihovo legitimno pravo lobirati za popust jer su članovi Hrvatske udruge poslodavaca te kako im je kazna jako smanjila dobit jer su platili 18 milijuna jednokratno umjesto 25 na rate. Šmrc! Fosilci od države očekuju da se uključi investicijama u elektrifikaciju prometa jer postoje tehnološke granice do koje se mogu dodavati biogoriva onim fosilnima. Država bi trebala, tvrde, financirati povećanje udjela električnih vozila kao i prelazak na energiju iz obnovljivih izvora u javnom prijevozu i kod željeznice. Time se može kompenzirati u Briselu nedostatan udjel biogoriva no nekako sumnjam da je 114 milijun kazni uplaćenih Fondu za zaštitu okoliša potrošeno za dekarbonizaciju prometa.

Inače kazna fosilcima propisana je retroaktivno, unatrag za razdoblje tijekom kojeg je akt o provedbi te EU direktive spavao u najdonjoj ladici Ministarstva zaboravljivih ministara. Pitanje je kako će završiti tužbe zbog retroaktivnosti kazni na sudu. No u čemu je zapravo problem? Prvo pitanje je hoće li država kad stignu kazne zbog premalo biogoriva iz Brisela naplatiti te iznose tvrtkama koje ne poštuju europska pravila ili će iskašljati naš novac od poreza iz proračuna ili nekih trošarina i time subvencionirati daljnju upotrebu fosilnih goriva? Drugo je pitanje zašto Hrvatska nema svoju proizvodnju biogoriva iako je opet našim novcem (porez koji smo platili kroz svaku kupljenu litru goriva) od 1.8.2011. do 31.12.2014. isplatila 284 milijuna kuna poticaja tadašnjim hrvatskim proizvođačima biodizela kojih više nema?

Na drugo pitanje vidi se neki odgovor kroz najavu INE da će u Sisku proizvoditi 55 tisuća tona bioetanola iz lokalno uzgojenog miskanthusa i ostataka žitarica i uljarica iako se to najavljuje već nekoliko godina. Nadam se da prvo pitanje ipak nije toliko retoričko. Naravno fosilni licemjeri reći će mi kako sam, kao i svi korisnici zdravstvenih usluga korisnik sredstava iz proračuna pa se ne bih trebao zalagati za pad dobiti INE koja puni proračun i da ugrožavam radna mjesta. Moj je odgovor: Fosilci, mijenjajte osnovnu djelatnost, ostavite se fosilnih goriva i dajte dio svoje dobiti za prelazak na promet bez fosilnih goriva!


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a