Ekoubojice i ekobudale

Strašno mi je gledati kako gori Australija, ali i kako u Hrvatskoj nema snijega. Sad će netko reći – napokon, ne moram čistiti snijeg! To je samo ljudska glupost i ljudska lijenost. Hvala lijepo.
Ekologija se tiče svih nas pa i osoba s invaliditetom. Pitamo li se ikada koliko smo ubili životinja, ptica, koliko više nema ptica koje su nekad živjele, zmija, kukaca… Guštera. Zašto? Zato što se čovjek boji tih životinja, a čovjek se boji zato što je neznalica.

Sad idemo malo po svijetu. Odlučio sam putovati ekološki jer vidim da to čak ni našoj politici, a ni europskoj ni svjetskoj politici baš nije bitno. Europa – tko nešto radi po pitanju ekologije, a kako Europa radi kad jedna Francuska, jedna Rusija, jedna Njemačka ima nuklearke i nikad ne znaš koja će bubnuti, i zatrovati nas. A da ne govorim što imamo u Ukrajini i ne dao Bog da nam se opet dogodi nekakav Černobil. Što me ne bi čudilo! Ali mi kao ljudska vrsta volimo samo reagirati kad se nešto dogodi. Ekoubojice su svuda oko nas, a mi šutimo, trpimo…. kakamo, i pokazujemo kako u stvari ne znamo što bismo u ekološkom smislu napravili.

Europa je 2020. tek odlučila početi se baviti ekologijom. Zašto? Zato što su ekološki šverceri i kriminalci zaradili dovoljno na smeću kojeg mi, ljudska vrsta, ostavljamo, pa bi sad to fino trebalo upakirati da smo mi fini ljudi, s kravatom, leptir mašnom i brinemo o Europi. Moš' misliti. U Europi su toliki licemjeri što se tiče odvajanja otpada, tako da će jugoistočna Europa i sve ove zemlje koje su sada ušle u EU prvo biti penalizirane, zato što nemaju adekvatne uvjete za reciklažu smeća. Nemojte misliti da ću tu braniti Hrvatsku i ostale zemlje. Neću. Jer u Hrvatskoj žive kriminalci od smeća, razdvajanja smeća i opet stvaranja novog otpada kojeg ne znaju reciklirati. Ne znamo ga čak ni upotrijebiti u humane svrhe. Da, na primjer, grijemo jedan od gradova s tim smećem, da to smeće vratimo ponovno u proizvodnju flaša, čaša i svega ostalog, a što ćeš kad nas nisu naučili, a i mi dalje kao jazavci plaćamo velike račune za odvoz smeća i, na žalost, gušimo se u smeću dok neka gospoda fino zarađuju na odvojenom smeću kojeg ponovno stave u jedno. Bio to biootpad, plastika, papir, ljudi čak krenu odvajati, dizati svijest, ali onda dođe fini gospodin i to sve opet stavi u istu košaru.

Zašto Australija gori? Australija gori iz tri bitna razloga. Prvo zato što se zemlja toliko zagrijala da su temperature nemoguće, a drugi uništili smo ekosustav i mnogih životinja ili bića više nema, tako da kad priroda nije u skladu s postojećim standardima, onda je tu problem. Ali je isto tako problem što velike zemlje kao što je Australija jako puno zagađuju i uništavaju svoje ekosvjetove. I ovi požari će trajati dok priroda sama ne odredi ciklus, jer neće to moći gasiti ni jedan vatrogasac, ni jedna pjena, ni jedna dobra volja i želja. I na kraju, morat ćemo početi, to je onako, moje laičko, hladiti zemlju da bismo mogli opstati. Jer ako danas umiru pčele, ose i ne mogu opstati u ovom svijetu, onda kako će opstati čovjek. Australija ima još jedan veliki problem. Da nije bila svjesna problema svoje ekološke neravnoteže, zato što je industrija rasla, proizvodnja je rasla, a nisu shvatili da tim načinom mogu uništiti ekološki sustav.

Tragično je gledati da ljudi ostaju bez svega, bez kuća, bez krova nad glavom, bez onoga što su godinama stvarali. Ti ljudi, naravno, smatraju da oni nisu krivi. Ali nisu svjesni da smo mi svi odreda krivi zbog ekologije kakva je. I dok nam jedan licemjerni Trump, francuski predsjednik Macron, i ostali iz Europe i Svijeta, ne sjednu i ne shvate da je prvo pitanje, pitanje održive ekologije – i pitanje rada, jer bez ekologije nećemo moći živjeti, ali nećemo imati ni što raditi.

Nije Australija jedina koja će imati problema. Primat ćemo se mi za glavu kad bude imala problema Njemačka, Engleska, Norveška, jer nemojte zaboravljati: led se topi i ledenjaci nestaju. Sad je vatra, sutra je voda. Znam da djelujem kao Mesija, ali, vjerujte mi – nisam! S druge strane, morat ćemo promijeniti način proizvodnje hrane, korištenje hrane, jer i bacanje hrane je, po meni, ekološki incident. A da toga nismo svjesni.

A što čega jednu malu zemlju koja se zove Hrvatska? Prvo što će nas kazniti jer nismo napravili dvorišta gdje bi se recikliralo smeće, i gdje bi to smeće poslije postao produkt grijanja, hlađenja ili nečeg trećeg. Drugo što će nam se dogoditi su, kad nam jedan dan maknu svu plastiku, a mi kao ovce „iz čeg ću sada piti kavu, nemam svoju šalicu, nemam svoju slamkicu, u čemu ću miješati mojito?“ – pa sa žlicom, ali normalnom metalnom, ne plastičnom.

To kad nam naprave prvo ćemo biti zbunjeni kao male bebe koje su se tek rodile, jer sad već vidim da se neki ljudi bune jer su neki ljudi, hvala bogu, ukinuli plastične vrećice. Ili papirnice ili ništa. Pa nije nam nikom problem nositi jednu platnenu ili dvije, u ruksaku, i sve što kupimo staviti u tu vrećicu. Ali ne, Hrvati uvijek nekog vraga zaborave. Čak i ključeve. Nije bitno, ući će kroz prozor.

Podržavam to što ćemo ukidati postepeno neke stvari, ali onda će se javiti neki pametnjakovići koji će reći „To nam Europa je rekla da moramo napraviti“. Ne, to je za naše ekološko dobro! I za naš bolji život.

Toliko od mene za ovaj blog. Rezervirao sam kartu za Australiju da idem spasiti jadne ptičice, zmijice… Ako sljedeći put ne vidite blog, možda me je spržilo.

Razmišljajte ekološki jer ekološki ne znači da je ekonomski loše!

Vaš bloger na kotačima, čije gume nisu ekološke,

Hrvoje Antonio Belamarić

Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a