Želim u novoj godini osmijeh, sreću i zdravlje

Ovo možda zvuči kao poruka za ovu godinu, ali mislim da mi je dosta grintavih i čangrizavih, a kad nešto treba poduzeti, onda ne izađu van i ne poduzmu, nego i dalje gunđaju. Uzmi stvar u svoje ruke! I napravi nešto od svog života. Bio ti mlad, bio ti srednjih godina ili bio star. Za sve ima vrijeme. Samo je pitanje da li ti to želiš.

Mi smo kao društvo vrlo apatični, i depresivni, i volimo se nakljukavati ili koristiti lijekovima kao supstitutom za bolje sutra. Mislim da moramo se početi okrenuti pozitivi i uživati u životu. Život je kratak, a mi ga dovoljno ne znamo iskoristiti. Evo jedna dobra vijest: Zoološki vrt u Zagrebu ima veći natalitet od Zagreba. Vidite kako su oni u svome zoološkom vrtu našli smisao života. Kad samo jedu, spavaju, i onda su shvatili da moraju malo biti aktivni. I tako je zoološki vrt dobio puno malih beba, hoćete od majmuna, voluhara, crvenih pandi i drugih.

Oni nemaju tamo disko, oni nemaju tamo kafić, nemaju šampanjac, ali se zato međusobno znaju zabavljati. Samo vam pokazuje zoološki vrt koliko su životinje pametnije od ljudi i koliko imaju inteligencije da to sve pretvore u jednu veliku ljubav.

U novoj godini bih volio da se malo posvetite sebi, da malo razmislite što vas može veseliti, i što biste voljeli imati kao planove, bilo poslovne, bilo privatne. Gdje biste voljeli putovati, gdje biste voljeli slušati glazbu. Evo na primjer, već u novoj godini Nick Cave dolazi u Beograd. Shvatite da što više budete u sebi tmurni i tužni, to ćete odbijati ljude oko sebe. S druge strane, bolesti, tumori i sve ostalo nas napadaju zato što ne gledamo pozitivo, i što smo stalno ljuti na sebe i sve oko sebe. To baš i nije pametno. Zašto? Zato što od toga nemamo ništa. Nemojmo se zavaravati, nećemo nikada biti u ovoj zemlji bogati, ali moramo biti zadovoljni s onime što imamo. Ako već želimo biti bogati, a bogati smo duhom, smislom za humor i crnim humorom, i to je već puno, a novci ne znače neko bogatstvo, zlato isto ne znači neko bogatstvo. Ja kao osoba koja piše ovaj blog nisam materijalno bogat, ali se uvijek volim zafrkavati na svoj račun. Pa makar to bio i crni humor. Ali nemojte očekivati da će drugi raditi od sebe dvorske lude, da bi vas razveselili. Opustite se, uživajte u hrani, piću – toga na sreću još imamo. I budimo sretni jer imamo glavni izvor, a to je voda, hrana i čist zrak.

Za mlade ljude, ako želite uspjeti u životu, onda se fokusirajte na svoje ciljeve u životu. Što želite, gdje želite i kada želite. Znam, ovo sve što sam napisao djeluje dosta filozofski, ali vjerujte mi, nije filozofski, nego je normalno. Prestanite od života tražiti da budete superman, jer to nikad nećete biti. To je fikcija, to je film. A film nije vaš život. Mladi ljudi ako žele raditi i zaraditi, onda moraju znati koji posao žele i što žele. Ako se žele opustiti i uživati u životu, onda moraju malo se odmoriti od posla. Ovo namjerno pišem zato što vidim da u zadnje vrijeme ljudi u Hrvatskoj očekuju čuda. Čuda ne postoje! Postojimo mi kao pojedinci i kao ljudska vrsta, i postoje ljudi koji nas okružuju oko nas.

Tako je i s osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom moraju shvatiti da svoj invaliditet nikad neće moći promijeniti, da mogu promijeniti puno sa svojim vježbanjem i radom na sebi, ali ne mogu očekivati da će im društvo sve dati u ruke. Budimo malo realni i uzmimo stvar u svoje ruke. Ako imamo zakone takve kakve imamo, ako nas se ne poštuje kao osobe s invaliditetom, onda se moramo pitati da li smo mi krivi za to. Sad ću nažalost reći jednu činjenicu, a to je da jesmo! Jer šutimo i gunđamo u bradu. Odite, ne znam, u Njemačku, Italiju, Francusku… ne kažem da tamo ljudi ne gunđaju, ali tamo ljudi jesu zadovoljni s onim što imaju, a kad dođe vrijeme odluke, onda odluče da promijene neke stvari i da njima bude bolje. A što mi radimo? Mi se zatvorimo u svoja četiri zida i mantramo. Godinama pišem o problemima osobama s invaliditetom i nepoštivanja društva prema njima samima, i znam da će se teško to mijenjati, jer osobe s invaliditetom moraju same izaći, same se izboriti i tražiti same promjenu, zakona, pravilnika i svega ostalog. Volio bih da shvatimo da i osobe s invaliditetom imaju pravo na svoj život, na putovanje, na razmjenu informacija. Nitko vam ne može oduzeti pravo da čitate, učite, napredujete, ali isto tako nitko vam ne može oduzeti pravo da se bavite s onim što vas najviše veseli.

I za kraj. U ovoj godini želim da se ljudi smiju, da se posvete jedni drugima. Ne kao životinje u zoološkom vrtu, nego da slušamo jedni druge i da budemo prijatelji, i da pokušamo pomoći svakom onom kome je pomoć potrebna. Imamo jako puno siromašnih, gladnih, i bez krova nad glavom. Kad sjednete s tim ljudima, i kad vidite u dubini duše da oni nisu tužni i da su pozitivni, onda morate i vi ostali biti pozitivni, jer imate gdje spavati, nije vam hladno, imate što za jesti i još k tome možete u kino, kazalište i na koncert. Zar to nije divno?

Vaš bloger
Koji voli filozofirati
Jer me tako obuhvatilo,
Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a