Gornja Bistra i djeca s teškoćama

Svaki put kad se približe božićni blagdani i mjesec darivanja, sjetimo se djece s teškoćama, a i one u Gornjoj Bistri. Prije svega bih zahvalio svim liječnicima, medicinskim sestrama, čistačicama i volonterima koji pomažu djeci u Gornjoj Bistri.

Pišem ovaj tekst jer su mi kolege iz Dobrog jutra skrenuli pozornost kako u bolnici u Gornjoj Bistri treba jako puno volontera. Zašto? Zato što se s tom djecom netko mora igrati, netko mora ispuniti njihov dan, a netko se mora i malo odmoriti. Pritom mislim na medicinske sestre i sve medicinsko osoblje koje se brine za njih. S druge strane, treba kod ljudi potaknuti volonterstvo i pokazati da se, nasreću, život ne bazira samo na novcu.

A sada malo o djeci koja 24 sata uglavnom leže i mogu se tek malo kretati. Njima treba osmisliti dan. Zato su tu bitni volonteri. Jer su ta djeca u globalu ili napuštena ili nemaju nikoga tko bi se za njih brinuo ili ih posjećivao. Pritom imaju teški invaliditet, što znači da se ne mogu sama oblačiti i hraniti. Volonteri dakle, osim vremena, ispunjavaju i prazninu nastalu obiteljskom situacijom.

Navest ću nekoliko primjera. Prvo bih spomenuo neprofitnu humanitarnu zakladu iz Italije (Fondazione Internazionale Il Giardino delle Rose Blu) čiji volonteri već godinama dolaze u Bistru. Da budem precizan, od 1998. do danas bilo ih je više od osam tisuća!

Ne smijemo nikako zaboraviti i brojne volontere i udruge iz Hrvatske koji dolaze i dijele svoje vrijeme s djecom kojoj je ono najpotrebnije. Tu su i donacije, kako novčane, tako i u vidu koncerata, vozila itd. koje razne organizacije i udruge poklanjaju bolnici. Djeca su to zaslužila. Međutim, njih se ne bi trebalo sjetiti samo u prosincu. Trebala bi se za njih pokazati trajna briga.

U Hrvatskoj volonterstvo nije popularno ili volontera ima malo. Zašto je tako, iskreno ne znam. Ili možda mislim da ne znam. Ono što znam je da volonterstvo traži vremena, volje i empatije za druge, a u ovom današnjem svijetu je primarna briga preživjeti. To stvara problem.

Isto tako moram naglasiti da ljudi koji rade u bolnici u Gornjoj Bistri daju svoj maksimum za tu malu djecu i možda bi ih, da mogu, vodili sebi kući. Ali ne mogu zbog njihovih višestrukih oštećenja. Vjerujem da su zaposlenicima bolnice ta dječica poput vlastite.

Za sve vas koji biste htjeli pomoći, evo nekoliko informacija. Naime, bolnica na svojim stranicama redovito ažurira popis potrepština za djecu. Na posljednjem popisu su: keksi, prirodni i voćni sokovi, Cedevita, Čokolino, dječje kašice, riža, grickalice, pidžamice, deterdženti, vlažne maramice itd. Cijeli popis pogledajte ovdje: https://www.bolnica-bistra.hr/sto-nam-je-najpotrebnije/

Naglasio bih još jednu činjenicu, a to je da se društvo mjeri po onome koliko može dati za onog koji ne može.

Posljednja stvar na koju bih skrenuo pozornost u ovom blogu je jedna velika hvala svima koji su pomogli ovoj bolnici. Hvala puno svim volonterima, osoblju i ravnatelju bolnice Renatu Mittermayeru.

Hvala i svima koji se odluče pomoći nakon čitanja ovog bloga.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a