NBA iz mojih kolica

NBA je jedna velika mašinerija. Medijska, financijska i marketinška. Zašto pratim NBA? Ne zbog nabildanih košarkaša, nego zbog kvalitetne košarke. Moram naglasiti da je europska košarka gotovo blizu NBA i da nas mali koraci dijele da budemo bolji od njih.

Ove sezone ćemo teško predvidjeti prvaka NBA lige, ali to dovoljno govori o jačini lige. Isto moram reći kako su se neke franšize strahovito pojačale. Na primjer, Lakersi, Clippersi, Jazzeri itd.

No, uoči ove sezone, dogodilo se i nešto loše za NBA. Loše, pogotovo s marketinške strane jer je u pitanju bogato i rastuće kinesko tržište. Zašto? Zato što je gospodin Daryl Morey, generalni menadžer Houston Rocketsa, podržao borbu za slobodnu koja već mjesecima traje u Hong Kongu. I to, naravno, Kinezima nije najbolje sjelo.

No, prije nekoliko dana počela je nova sezona. Spektakla u NBA ligi ima napretek. Ali nije tu samo novac, marketing. Tu su i donacije pojedinim školama, osobama s invaliditetom i povezanim udrugama. Pomaže se i starijim osobama, a velike zvijezde čak posegnu u svoj džep i doniraju koji milijunčić.

Hrvatska u NBA ligi trenutačno ima sedam igrača. Jedini hrvatski trener u Americi je još uvijek Neven Spahija koji je trenutno drugi trener Memphis Grizzliesa. To dokazuje da Hrvatske ne samo da ima dobre igrače nego i trenere. Vidjet ćemo što će on kao drugi trener napraviti u Memphisu. Ja mu želim svu sreću, među ostalim zato što je to trener koji je bio veliki prijatelj Dražena Petrovića koji bi prije nekoliko dana, da je živ, proslavio 55. rođendan. Da Dražena nije bilo, mnogo Europljana ne bi nikada došlo u najjaču ligu svijeta. Svi znamo koliko je Dražen Petrović pokazivao koliko može u NBA ligi i da europski igrači mogu biti jako dobri u društvu najjačih.

Vidjet ćemo što će ove godine u Americi napraviti naši košarkaši. Američki izvori tvrde da su dužni ostali Šarić, Hezonja, Bender i Žižić. Pod dužnim mislim na potencijal, tj. neostvarena očekivanja. Pritom među tih sedam našim igrača imamo i Bogdanovića koji godinama ispunjava očekivanja. Dapače, nadmašuje ih. To mu je ove godine omogućilo prelazak u novi klub s mnogo izdašnijim ugovorom. Točnije, 76 milijuna dolara za pet godina igranja za Utah Jazz. Svaka čast!

Ako netko misli da je američka liga laka, gadno se vara. Samo ću navesti jedan primjer. Dakle, u jednom tjednu može se odigrati i to pet utakmica. Tomu dodajte silne kilometre koje pritom morate prijeći. U malo slobodnog vremena dodajte treninge. Oni zapravo spavaju, jedu i igraju košarku. Tako da to nije bajno i slavno, bez obzira na milijune koji sjedaju na račun.

Međutim, i tu je jedan ali. Sav taj zarađeni novac država oporezuje tako da u konačnici nije sve baš u onim basnoslovnim iznosima iz novinskih naslova. Ali hajde, i to je dobra lova. Ne bih se bunio.

Liga se igra od sredine listopada do kraja lipnja. Zatim slijedi doigravanje do finala.

No, da ne bi bilo da sam ja zapeo samo za NBA. Postoji i NBA liga za invalide. Čak sam ja uspio uloviti neke od tih utakmica. Vrlo zanimljivo, moram reći jer i ondje ima zvijezda, baš poput normalne NBA lige. To govori u prilog tomu da SAD ulaže u sport za osobe s invaliditetom. Jest da ovi u kolicima ne mogu zakucati jer je koš previsok, ali zato možete vidjeti dobre kombinacije, brzu košarku i čak ispadanje iz kolica. Za sve koji žele vidjeti jedno ispadanje kolica evo snimka s paraolimpijade, prevrtite do 21:19.


Toliko od mene za ovaj blog. U sljedećem blogu ćemo sasvim nešto drugo.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Tony Parker Belamarić.




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a