Mobilnost osoba s invaliditetom

Hrvatska ima velik problem s povezanosti i mobilnosti. Zašto je to važno istaknuti? Osobe s invaliditetom manje su pokretljive, a usto imaju problem doći od točke A do točke B, bilo autobusom, bilo vlakom, bilo brodom. Osobe s invaliditetom još će dugo čekati da se ti problemi riješe.

Zašto se osobe s invaliditetom ne postave prema tom pitanju, iskreno ne znam. Zemlja nam je lijepa, a mi je za svoga života možda nećemo vidjeti.

Sad ću malo o segmentima prijevoza. Željeznička infrastruktura je katastrofa, neki kolodvori su iz 50-ih, a neki iz 30-ih godina prošloga stoljeća. Ni vlakovi nisu mnogo bolji. S druge strane, ne postoji signalizacija, ne postoje oznake za slijepe i gluhe da bar znaju gdje kupiti kartu, gdje se informirati kada im vlak polazi. Treća stvar, osobe u kolicima imaju problem što u nove vlakove ne mogu ući jer su vrata preuska. Vlakovi imaju internet, ali nemaju odgovarajući ulaz. Usto, osoblje željeznice nije educirano kako pomoći osobama s invaliditetom. I putovanje traje jako, jako dugo i nije komforno.

Inače pola Europe može putovati vlakovima bez problema i čak se jako brzo stiže na odredište u nekom gradu ili selu. Kod nas se pak ne možete pouzdati ni u vrijeme polaska i dolaska. Ljudi mnogo čekaju i ne znaju hoće li stići na vrijeme. A kada su vremenski uvjeti loši, onda ti vlakovi nisu baš ni sigurni.

S drugim vrstama prijevoza, kao što je npr. autobus, također ima problema jer je osobe s invaliditetom, dok nije došao Flexi bus, netko morao staviti u autobus. Sada ti autobusi imaju rampu za kolica i mjesta za invalide, ali određeni broj linija nema vozila prilagođena za takve osobe tako da im opet netko mora pomoći da uđu.

Najlakši je prijevoz za osoba s invaliditetom avionski jer postoje službe koje pomažu pri ukrcaju putnika u zrakoplov. Od destinacije do destinacije pomaže se osobama s invaliditetom da što lakše prođu put i da ne osjete teškoće. Na primjer, od Zagreba do Splita let traje 45 minuta s ukrcajem putnika. Znači, vi ste za oko 25 minuta u Splitu, samo što se dosta gubi na ulazak i izlazak putnika i smještanje. Drugi problem je što imamo stare avione pa se katkad dogodi da čekamo drugi jer je ovaj ili u kvaru ili se pokvario tijekom leta. Ali na to ne možemo utjecati kao osobe s invaliditetom.

Brodovi i katamarani dijelom su prilagođeni osobama s invaliditetom. No i ondje tim ljudima treba pomoć onih koji rade na brodu.

Problem su i taksiji jer nisu prilagođen invalidima. Turisti u kolicima moraju organizirati tko će ih prevesti do hotela ili apartmana.

  Ovo je samo jedan primjer, nismo sami na svijetu, ima mnogo osoba s invaliditetom koje bi htjele putovati, vidjeti svijet kao ostali turisti. Zato sam napisao ovaj blog, da upozorim na probleme. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, što mu sam naziv govori, trebalo bi se pobrinuti za infrastrukturu prilagođenu osobama s invaliditetom, ali i poštovati konvenciju o pravu na kretanje osoba s invaliditetom. Ovo nije samo pitanje osoba s invaliditetom nego civilizacijsko pitanje svih koji žive u Republici Hrvatskoj jer svatko od nas može postati osoba s invaliditetom.
Vaš bloger


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a