Rađanje vodikove ekonomije

Iznenadila me nedavno izjava ministra zaštite okoliša i podjele koncesija za bušenje ugljikovodika Tomislava Ćorića kako Hrvatska osobito podržava istraživanja vodika u energetskom sektoru. Odmah sam se zapitao sprema li neku državnu potporu tvrtki s 23 milijardi prihoda. Doduše ostao je vjeran klasičnoj energetici u drugom dijelu kad je istom prilikom u Bruxellesu rekao kako je potrebno pojačati aktivnosti u području fuzije (nuklearnih elektrana nove generacije kojih neće biti u probnom radu prije 2035.). No eto danas ministra na poslovnom skupu Vodik u Hrvatskoj koji se održao ni manje ni više nego u upravnoj zgradi INE.

Bilo je ubrzo jasno na kakav vodik misli hrvatsko-mađarska naftna kompanija i ministar, a na kakav H2 izvršni direktor Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik Bart Biebuyk. INA, naime, za potrebe svoje rafinerije proizvodi vodik iz fosilnoga goriva/metana u svojoj riječkoj rafineriji i u potpunosti ga tamo i koristi za svoje potrebe. No Bart Biebuyk taj vodik zove sivim i smatra da je u potpunosti ekološki prihvatljiv onaj vodik koji elektrolizom dobivamo iz vode i to viškovima energije proizvedene iz vjetroelektrana kako ih ne bi zaustavljali, što se događalo u njegovoj Belgiji.

Voditeljica INI-nog projekta Vesna Kučan Polak otkrila je danas izračune kojima su se bavili: za izgradnju punionica vodika za vozila u isprva Zagrebu, Splitu i Rijeci te nakon toga u još 5 gradova potrebno je 30 milijuna eura. Za promjenu 20% dizelskih autobusa u prijevozu tih gradova potrebno je oko 200 milijuna eura. Bart Biebuyk je upozorio kako bismo trebali aplicirati na europske fondove za izgradnju te infrastrukture i kupovinu H2 autobusa koji se u potpunosti proizvodi u Europi. Po njemu je ključno da se ponovno pokrene hrvatska udruga za vodik (koju je osnovao pa zbog nikakvog interesa ugasio profesor Frano Barbir sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje) koja će okupiti sve potencijalne proizvođače opreme, potrošače i proizvođače vodika.

Vodikovo poduzeće kojemu Biebuyk predsjeda dobila je 915 milijuna eura od EU-a i trenutno radi na 246 projekata, koji se uglavnom odnose na povećanje uporabe vodika. Tvrdi da bi masovna uporaba vodika na razini EU-a donijela godišnji prihod od 820 milijardi eura i otvorila 5,4 milijuna novih radnih mjesta, neka od njih i u Hrvatskoj. I to nije daleka budućnost jer prvi vlak na vodik već probno vozi u Njemačkoj, a potencijal je ogroman jer 42% europske željezničke mreže nije elektrificirano. Postoje slična plovila kao i zrakoplovi.

Biebuyk oko 2025. očekuje masovnu proizvodnju jeftinijih osobnih vozila na vodik. Njegova proizvodnja je posve konkurentna kada su postrojenja za proizvodnju iz vode velika (>20MW) i kad je cijena potrebne električne energije iz obnovljivih izvora između 20 i 40 eura po megavatsatu. Ovaj zadnji uvjet je nedavno u Portugalu ispunjen rekordno niskom cijenom energije iz solarnih elektrana od 14,76 eura po megavatsatu. Stoga je on hrvatsku naftnu kompaniju pozvao da se ostavi studija o široj primjeni vodika u prometu jer im on može dati koliko god studija žele: Jednostavno morate riskirati i krenuti u to! Naravno da jedna tvrtka nije dovoljna, treba okupiti potencijalne potrošače poput tvrtki za gradski prijevoz, one koje proizvode opremu, predstavnike brodogradilišta i ministarstva i krenuti jer novaca u Europi za to ima, u nekim slučajevima i za 100% vrijednosti, i time se mi bavimo.

Uglavnom Hrvatska ima profesora Barbira, autora čamca na vodik i sveučilišnog udžbenika o uređajima koji vodik pretvaraju u električnu energiju prevedenog na korejski, kineski, japanski i engleski, ima docenticu Ankicu Đukić, koja je napravila prvi hrvatski bicikl i punionicu na vodik i dovela nedavno prvo serijski proizvedeno vozilo u našu zemlju. Imamo i nešto industrije i pola vlasništva u naftnoj kompaniji koja ne želi javno reći kako mora promijeniti svoj osnovni biznis. Dosta priče, ajmoooooo prema vodikovoj ekonomiji bez fosilnih goriva!



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a