Majka brine cijeli život

Sjetimo se naših majki, ali sjetimo se i majki njegovateljica. To je inače zanimanje za teško bolesnu djecu i djecu s teškoćama u razvoju koje brinu 24 sata na dan i za to su plaćene 2500 kuna. Cijeli dan brinete o jednom djetetu, spremate ga za školu, vrtić i radite mu cijelu njegu, a ujedno nemate uopće vremena za sebe, svoje prijateljice, prijatelje pa čak i na žalost i za bližu i daljnju rodbinu. Hajdemo sada ovako, što može majka s 2500 kuna i koliko može priuštiti sebi i djetetu? Državi je sve na 2500 kuna, a troškovi su 10.000 kuna.

Zašto kao država promičemo natalitet, a kad se tiču djece s teškoćama u razvoju onda nemamo isti pristup. Onda ta djeca nisu jednako vrednovana i to im je problem. Ali mi kao društvo pokazujemo da nam nisu sva djeca jednaka, što nije dobro. Što je još problem? Problem je što država ne dozvoljava majkama, ako imaju vremena, da traže još neki drugi posao, pa da si zarade više. Ali država je to zabranila, jer ako ste majka njegovateljica onda ne smijete imati nikakav drugi posao.

Kako to mi razmišljamo ekonomski? Zašto čovjek, ako ima volju i vremena, ne može zaraditi više novaca bez obzira što je majka njegovateljica. Zašto ograničavamo ljude u pravu na rad? Pravo na rad je svakoga tko želi raditi da radi kako želi raditi. Ovo je igra rečenica, ali to je tako. Ali sada se trebamo vratiti u bit, postaviti si jedno temeljno pitanje. Zašto država troši milijune i milijarde, a nema za povećanje plaća majkama njegovateljicama? Zar stvarno nitko ne vidi ili se pravi da ne vidi da majke njegovateljice više ne mogu to raditi za samo 2500 kuna?

Što pokazujemo kao društvo? Pokazujemo to da isključujemo majku njegovateljicu, njezino dijete iz cjelokupne zajednice. Gdje su nam sada puna usta nataliteta i velike brige o djeci? Gdje je sada crkva i oni koji zagovaraju bolji način za brigu djece? Gdje su sada Ujedinjeni narodi, koji isto propagiraju da sva djeca moraju biti jednaka, bez obzira na spol, dob ili teškoću u razvoju? Je li netko pitao tu majku kada je zadnji put bila na nekom koncertu, kazalištu ili s prijateljicama na dobrom tulumu? Ona to sebi ne može priuštiti, prvo iz financijskih razloga, a drugi dio je problema što nema kada, jer mora brinuti o svom djetetu i mora mu dati sve ono što mu je potrebno.

Stavite se u položaj da morate ispoštovati sve želje djeteta, a vi na žalost ne možete. Sada ima još jedno pitanje, koliko će ti roditelji još imati snage, volje, brinuti o svojoj djeci za samo 2500 kuna? Namjerno to pišem, jer mislim da je sramota države i svih nas koji živimo u toj državi, da ne vidimo da neke majke daju sve od sebe, kao majke njegovateljice, za 2500 kuna. I da nitko ne postavlja pitanje u društvu kakvo smo mi to društvo. Država će sa sebe normalno skinuti teret i reći, mi više novaca nemamo.

To nije istina, novaca ima, novac se može raspodijeliti, ali onda ne bi imali za avione, helikoptere, razne agencije, onda ne bi imali za nepotrebnu hranu koju isto tako bacamo pa nikom ništa. Mi smo inače jedno čudno društvo, pričamo puno o djeci, pričamo puno o ekologiji, pričamo kako nećemo dozvoliti da nas više varaju, kradu itd., a onda kada treba to jasno reći i onda kada treba stati uz roditelje njegovatelje i kada se trebamo okupiti svi, bez obzira imamo li djecu s teškoćama ili nemamo, onda ćemo okrenuti glavu i reći da nas se to ne tiče. Tiče nas se pa makar ne imali djecu s teškoćama i zato vas pozivam ispred Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Bit će održan skup roditelja njegovatelja djece s teškoćama u razvoju, gdje će artikulirati svoje potrebe i svoje životne želje za svoju djecu.

Ponavljam, nije bitno imate li dijete s teškoćama ili nemate, bitno je da nas se tamo okupi što više i bitno je da roditelji koji nemaju takvu djecu, i građani koji nemaju nikakve veze s majkama njegovateljicama daju svoj doprinos da budu na prosvjedu i da svi u glas kažemo – dosta! I ajmo dati prvo novce djeci pa onda ćemo dati za sve ostale.

Toliko od vašeg blogera koji će isto biti na prosvjedu i koji će biti za majke njegovateljice i njihov bolji položaj u društvu. Zbog djece koja imaju pravo na normalan život.

Vaš bloger,

Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a