Umro u zatvoru

Nažalost ,moram nekada napisati crni blog. Umro je Kristian Vukasović u zatvoru. Postavlja se logično pitanje - tko je u sustavu zakazao? Je li to zdravstvo, je li to sudstvo? Kako sudac može nekoga sa psihičkim bolestima poslati u zatvor i, još da stvar bude gora, Kristian Vukasović ima treći stupanj invaliditeta.

Meni je ovo vrlo teško pisati i gorčina mi je u ustima. Ako nam umiru osobe s invaliditetom u zatvoru, ako ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković kaže da se zatvorenici moraju brinuti jedan o drugome, kakav nam je to zatvorski sustav. Još jedno pitanje se postavlja, sada se pokazalo u obdukcijskom nalazu da je dječak umro od straha. Da je imao velikih psiholoških problema i da zdravstvo ili ljudi oko zdravstva nisu upozorili da Kristian ne smije završiti u zatvoru, nego mora završiti na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi, bez obzira na to što je imao sklonost piromaniji. Trebalo mu je pomoći. Ali ovo je samo dokaz koliko zaboravljamo brinuti se o osobama s invaliditetom.

Moje sljedeće pitanje je - tko će odgovarati za propuste, koliko će obitelj Vukasović dobiti odštetu od države i kakvu poruku šaljemo? Kad netko završi u zatvoru, a traži pomoć u samom zatvoru i nitko ne reagira na njegove vapaje, a i sami zatvorenici su priznali da im je bilo vrlo teško to prihvatiti. A još više boli kad znaš da je to psihički poremećena osoba i bolesna, a da smo svi okrenuli glavu. A da dečko nije umro, da je ostao živ, nitko ne bi znao da se to dogodilo u zatvorskom sustavu. Koliko takvih slučajeva ima u zatvoru i koliko mi pošaljemo osoba sa psihičkim oboljenjima u zatvor. Postavlja se pitanje kako može sudac odlučivati bez liječničke dokumentacije da je neka osoba sposobna ili spremna služiti kaznu u zatvoru.

Da stvar bude gora, Kristian Vukasović bio je nekoliko puta u zatvorskoj bolnici. Čudim  se da nitko od liječnika nije reagirao i zatražio od pravosudnih tijela da ispitaju slučaj Kristiana Vukasovića i da ga podvrgnu liječničkom pregledu i da ustanove njegovo psihofizičko stanje. Tako da ovo dovoljno govori koliko je sustav pun rupa. Nažalost, sad je gotovo kada Kristiana više nema. Ali zanimljiva je još jedna činjenica, da još nikomu nije pala ni vlas s glave zbog Kristiana Vukasovića i zbog propusta u cijelom slučaju.

Ali još me više zabrinjava da nitko u društvu ne primjećuje da bilo tko od nas može završiti u pritvoru ili zatvoru, a da ima nekakav zdravstveni problem i da ljudi uopće na ovu priču ne reagiraju. Grozno je Kristianovoj obitelji, jer možda znaju da su mogli nešto pomoći, a nisu mogli. Moramo se kao društvo zapitati kakve to imamo zakone, pravilnike i upute. I za kraj, kako bismo se mi osjećali da nam netko drag umre u sustavu pravosuđa, zdravstva ili nekog drugog sustava? Sada normalno kreće tužba obitelji, ali koliko će to dugo trajati i što pokazujemo prema obitelji koja mora sada pokazivati i prikazivati sve što se njihovu sinu događalo u zatvorskom sustavu. Ne daj, Bože, da se više ikome to dogodi, a pogotovo osobi s invaliditetom.

Vaš bloger,

Hrvoje Antonio Belamarić




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a