Amazonska prašuma

Svi smo veliki zaštitnici prirode, a onda tu prirodu iz godine u godinu uništavamo. Zašto smo toliko opsjednuti brigom za prirodu, a onda radimo protiv nje? Najbolji dokaz tomu su velike zemlje poput SAD-a, Kine, Australije i Japana. Ali za time ne zaostaje ni Europa. Ovih dana velika je vijest Amazonija i kako gasiti kilometre požara. U mjesec dana izgorjelo je više od dvije tisuće četvornih kilometara*.

Cijeli svijet je zgrožen, a taj isti svijet istodobno radi protiv sebe i prirode. Imamo i drugu prirodnu katastrofu, a to je da se topi Antarktika. Pritom sami svakodnevno osjećamo kako se priroda mijenja i kako klimatske promjene utječu na čovjeka. Zanimljiva je ova priča oko Amazonije jer su se u nju uključile razne udruge, glumci i pjevači (premda je utvrđeno da su dijelili slike šume koje uopće nisu fotografirane u Amazoniji). Najlakše je dijeliti svoje bogatstvo i hvaliti se time kako spašavaš Amazoniju, ali pitamo se je li sve u novcu? Ja mislim da nije. Ja mislim da moramo početi brinuti o prirodi.

Velike zemlje poput prije spomenutih moraju napokon odlučiti što žele. Pomoći prirodi ili ne? Hrvatska je nasreću mala zemlja koja, nažalost, nije u stanju reciklirati svoj otpad. Tako da će Hrvatska ostati mala i bez utjecaja na globalnu ekološku sliku. Pritom nam nedostaje i ekološka svijest. Mlađe generacije još nekako, makar imamo još puno za učiti o ekologiji i očuvanju prirode. Problem je podjednako u sustavu i pojedincu koji još ne shvaća da je vrlo bitno odvajati otpad i od sirovina napraviti nešto novo. Zaštiti okoliša i energetici imamo posvećeno cijelo ministarstvo. Ali, nije se u tome daleko pomaknulo. U ekologiji, razvrstavanju otpada, prerađivanju sirovina itd.

Zašto govorim o ovoj maloj cjelini? Zato što sve kreće od malih cjelina i zato što mislim da sve kreće od pojedinaca prema većim skupinama ljudi. Požari ovakvih razmjera u Amazoniji se ne bi nikad dogodili da smo pokazali svijest o rijetkim vrstama životinja i biljaka koje ondje žive. Sad kada se tragedija događa pred našim očima onda se svi zgražamo i svi smo uplašeni. Drame također ne nedostaje. Ali i tu je još jedan problem, a to je predsjednik Brazila Jair Bolsonaro. Pokazuje svu bahatost i nebrigu o prašumi. Zašto – ne znam.

Još bi se o ovoj temi moglo puno pisati. Ali ovdje govoriemo načelno. Za nas je to tamo negdje daleko, ali mi u Hrvatskoj imamo iskustva s požarima. Znamo svako toliko prokrčiti šumu ili neko raslinje kako bi se gradili apartmani i, po mome skromnom mišljenju, ružne kuće. Naravno, bez potrebne infrastrukture poput kanalizacije i ostalih priključaka. To valjda ide po onoj "lako ćemo". A to što ćemo pritom upropastiti floru i faunu, što ćemo narušiti nekakve prirodne tokove kamena, drveta i ostalog – to nije bitno.

Mnogi se mogu pitati – pa kakve to veze ima s osobama s invaliditetom? Jednostavno. Sve je vezano s osobama s invaliditetom. Pa i ekologija. Volio bih da se požari u Amazoniji što prije ugase jer mi je jako teško gledati snimke stradavanja biljaka i životinja. Volio bih da veliki gazde, političari svijeta, napokon shvate da je ekologija važna. Da je održivost važna.

Toliko od mene. Zabrinut sam za planet pa više nemam slova što bih pisao. A jedna slika govori tisuću riječi.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić.


P.S. Ja sam pravi ekolog, krećem se na vlastiti pogon, sam se guram ili me poguraju. Nemam nikakve motore na kolicima! Emisija CO2 je NULA!


(* izvor: theguardian.com/environment/2019/aug/23/amazon-fires-what-is-happening-anything-we-can-do)




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a