Tri palme i čovik

Počelo je ljeto i čovjek leži pod palmama razmišljajući kako će provesti godišnji odmor. Traži sadržaje po Dalmaciji, ali, nažalost, ne nalazi ih jer se prodaju samo sunce i more, drugo ne postoji. Osobama s invaliditetom isto je tako, s tim da ne mogu naći plažu koja je prilagođena njihovim potrebama i kolicima.

Već sam napisao mnogo tekstova o hrvatskom gnjilom turizmu, ali se pokazalo da od toga baš nema puno koristi jer svake godine sve isto. Kuglice sladoleda, ručnik, sunce, more, plivalice da ne potonemo i kremica da ne izgorimo. Drugi je problem što osobe s invaliditetom ne mogu naći adekvatan smještaj po pristupačnim cijenama. Zašto, ne znam. Grčka i Turska bolje su po ponudi od Hrvatske zato što su shvatile da im je bolje svaka dva tjedna imati nove grupe za određeni iznos. To uključuje hranu, prijevoz i smještaj, ali se dobiva još jedna kvaliteta, da im je stalo do svakoga gosta i da se mnogo ulaže u promidžbu samog turizma.

Na grčkim otocima cilj je da se gosti dobro osjećaju i da im se dugoročno vraćaju. To, nažalost, nije slučaj s Hrvatskom koju ja zovem tri palme i čovik jer mi čovjeka volimo staviti ispod tri palme da uživa. Sadržaji su sami po sebi problem za naše turiste. Volimo im prodavati jet-ski, labud-ležaljke koje ne govore dalmatinski jer mislim da bi ih Česi i Rusi potopili na mjestu.

Ove godine turizmu u Hrvatskoj dogodio se pad, ne samo zbog cijena i loše ponude nego i zbog lošeg vremena, grmljavine, pijavica i bure. Možda je sve to dobro da nas sve malo spusti na zemlju jer prošle godine, kad smo bili drugi na Svjetskom prvenstvu, mislili smo da će zbog Luke Modrića, Marina Mandžukića, Danijela Šubašića i Zlatka Dalića turisti uzeti avione, brodove i da će kao japanske kamikaze doći u Lijepu Našu, ali vidi ti crnog vraga, ništa od toga. Ali onda su neki veliki turistički djelatnici rekli da su se turisti dobro raspodijelili po obali.

Zanimljivo je kako ne možemo sami sebi priznati da nismo spremni kao Turska, Grčka i sve ostale lijepe mediteranske zemlje, što turist voli. Turist voli vidjeti povijest, tradiciju, kuhinju, ali nemojte misliti kuhinju kao kuhati u toj kuhinji, nego tradicionalna jela koja ne mogu kušati u svojoj domovini. Isto tako, možda bi voljeli naučiti briškulu, trešetu ili potezanje konopa ili, pošto sam ja na Braču, izrađivanje figurica od kamena. Za djecu bi trebalo organizirati razne igre kako bi kroz njih naučili što je naša tradicija, povijest i kultura bez ulaganja u turizam, a to ne znači samo u hotele, apartmane i bazene, nego to znači ulagati u turistička mjesta, da ima deset koncerata, deset kazališnih događaja, kina i deset sportskih događaja u koje bi uključili goste koji bi igrali protiv domaćih mještana.

To može biti boćanje, rukomet na pijesku, odbojka na pijesku, mali nogomet ili ulična košarka dva plus dva, a za žene isto bi mogli uključiti sport, ali isto tako bi oni mogli uključiti u stare tradicijske običaje (izradnja čipke, vezenje starih predmeta) i tako bi naučili nešto novo. Imamo na našoj turističkoj karti mjesta poput Umaga i umaškog turnira u tenisu, grad Rovinj i možda bi se moglo reći da na Braču imamo Bol i jedno divno mjesto Pučišća gdje osim što ljudi mogu uživati u lijepom bijelom bračkom kamenu, mogu i vidjeti kako se taj kamen obrađuje na starinski način. I za kraj, nije sve u modelima velikih brodova i jahti, partijima i kupaćim kostimima. Moramo sami razmisliti koliko smo spremni svi skupa uložiti u turizam da bi nam se vratilo jer ako ne uložimo, ne možemo ni dobiti, ali ne možemo reći da nam je onda sezona slaba.

Vaš bloger,

Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a