Samozatajna heroina na vrhu Pule

Uz premijeru filma Dnevnik Diane Budisavljević redateljice Dane Budisavljević na 66. Pulskom festivalu

Heroji, ne tribaju nam puške ni pištolji
Samo čisto srce i ničeg se ne boj
The Beat Fleet

Posljednji premijerni naslov iz ovogodišnje pulske konkurencije ujedno predstavlja i sam vrh ovogodišnje nacionalne produkcije, barem na temelju filmova viđenih na festivalu. Deset godina je Dana Budisavljević pripremala Dnevnik Diane Budisavljević – rezultat je, ne samo iznimno ostvarenje, nego i pravo povijesno istraživanje koje, što je beskrajno zanimljivo, emotivne vrhunce doseže u dokumentarnim segmentima.

Još jednu biografsku herojsku priču ponudili su nam premijerni naslovi na ovogodišnjem festivalu. No, za razliku od generala Gotovine o čijem se životnom putu manje ili više sve zna, heroina dugometražnog igranog prvijenca Dane Budisavljević široj je javnosti gotovo nepoznata. U tišini je tijekom Drugog svjetskog rata spasila živote deset tisuća srpske djece iz ustaških logora, ali se nakon 1945. pa ni nakon 1990. o njezinoj hrabrosti nije govorilo jer se nije uklapala u službeni vlastodržački narativ. I redateljica filma za priču je, budući da dijeli prezime s junakinjom svog filma, čula sasvim slučajno, u početku je htjela snimiti dokumentarac, no, sad možemo reći na sreću, odlučila se za hibridnu igrano-dokumentarnu formu.

Od pisanih zapisa Diane Budisavljević, rođene Austrijanke udane za uglednog zagrebačkog liječnika pravoslavca Julija Budisavljevića (njegova bista i danas se nalazi u zagrebačkoj Traumatološkoj klinici, a u filmu ga glumi slovenski glumac Igor Samobor) nije ostalo puno, a na njih se valjalo osloniti. Oni su u riječima škrti što je autoricu filma navelo na odluku o poetskoj, ali suzdržanoj, samozatajnoj formi, kakva je bila i sama junakinja filma pa je i Alma Prica, pokazalo se, idealan izbor za interpretaciju glavne uloge.

Ozračje ustaško-nacističkog režima uprizoreno je kao tiho i stalno prijeteće, s ljudima koji šapuću ili šute, snažan doprinos je crno-bijela kamera Jasenka Rasola, nađe se tu i pokoji pojedinac što je voljan pomoći, pomalo kontroverzna je uloga kardinala Stepinca kojega glumi Livio Badurina, a sve je garnirano dokumentarnim snimcima ulaska ustaša u Zagreb, prikazima njihovih logora te konačnim ulaskom partizana.

No, Dana Budisavljević je otišla i dalje pripuštajući u svoj film i četvero ljudi koje je Diana kao djecu spasila. To bi se moglo činiti i suspektnom odlukom da oni, snimani na lokacijama logora u koje su bili odvedeni, ne osiguravaju emotivne vrhunce filma, pogotovo, danas nažalost pokojna, Zorka Janjanin koja stalno prebire prstima po zidovima, kao da želi otrti naslage svoje teške prošlosti. E tu vidimo svu veličinu ionako sjajnog posla što ga je napravila Dana Budisavljević.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a