Ljeto i ljetne brige

Napokon je došlo ljeto i napokon su opet svi počeli pričati o toplotnim udarima i što sve trebamo staviti na sebe da nas sunce ne ubije. Malo mi je to sve naporno kao da ljudi ne znaju, a možda i ne znaju, kako se zaštititi od sunca, a možda znaju. Napravili smo od vremena vijest, a za to je samo kriva ljudska pohlepa koja je uništila prirodu oko nas. Kakve to veze ima s osobama s invaliditetom?

Ima, jer i osobe s invaliditetom su ljudi. Prvo moramo početi od sebe, moramo promijeniti svijest prema prirodi i ne smijemo ju doslovno uništavati. Uništili smo je stakleničkim plinovima, velikom količinom nafte, nuklearnom energijom, a nismo iskoristili prirodne izvore poput vjetra, sunca i vode. S druge strane smo prodali izvore pitke vode velikim kompanijama da bi oni punili bočice vode i tu vodu plaćamo skuplje nego alkohol, što je vrlo zanimljivo, a za nekoliko godina nećemo imati izvore vode. Ne samo mi u Hrvatskoj nego će imati i cijeli svijet problema s vodom.

Što radimo od prirode i zašto smo takvi? Zato što mislimo da nas se to ne tiče, ali tiče nas se jako, jer priroda nam može puno toga dati za naše zdravlje i bolje sutra. Ja se često pitam kako će svijet izgledati za 20 godina. Bit će gladnih, bit će žednih, a mi više nećemo čak ni imati kante za smeće po kojima ljudi danas kopaju. Ovo se sve možda tiče prirode zato što smo zaboravili jedni na druge i zato što trčimo, jurimo i radimo od sebe zombije. Zaboravili smo tri osnovne komponente života, to su: hrana, voda i prije svega odmor, ali zaboravljamo na svoje potrebe za prirodom, društvom, kulturnim dijelom svog života, a to su kino, kazalište, koncerti, zaboravili smo i na ljude i svoje prijatelje i stalno imamo izgovor da nemamo vremena, a nemamo vremena zato što se ne znamo organizirat i zato što nismo od početka dana dali prioritet sebi pa svima onda ostalima. Ovako kad to čovjek čita sa strane misli da sam pukao, ali nisam pukao, jer meni vrućine odgovaraju, ali mi ne odgovaraju ledene zime.

Prošli tjedan bio je prosvjed na hipodromu zbog premještanja konja na drugu lokaciju, što dovoljno govori da i o tome ne znamo razmišljati i da su nam svugdje zgrade prioritet, beton bez imalo prirode, bez imalo okoliša, nego sve moramo pretvoriti u betonske zatvore ili kokošinjce koji se zovu elitni stanovi. Što je to elitno stanovanje? Velike površine stakla, betona, a ispred zgrade beton bez trave, drveća, zelenila. To dovoljno govori da smo opet sve pretvorili protiv prirode i društva u kojem živimo, a bez zdrave prirode nema ni zdravlja. I za kraj, protivim se premještanju hipodroma iz središta grada na periferiju jer radije gledam konje na četiri noge nego konjusine na dvije noge. Žao mi je jako što se uvijek netko pametan nađe i misli da on može promijeniti sve. Može promijeniti sve, može uništiti prirodu i može pokazati da je budala, ali onda samo šteti sebi. Čovjek mora razmišljati o sebi i prirodi u kojoj živi.
HRVOJE ANTONIO BELAMARIĆ, vaš bloger koje se posvetio prirodi jer je shvatio da je to nešto normalno.
*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a