"Dobar rast" bez empatije

Ovih dana premijer zrači optimizmom zbog dobrog rasta koji se ne temelji na novom rastu već naprotiv smanjenju javnog duga, ali ipak počiva na porastu osobne potrošnje. On zbori kako je to dokaz odgovorne politike i čudi se kako poslodavci i dalje tvrde da uvjeti nisu dobri i pravih reformi nema. Istovremeno ista Vlada produljuje ugovore s bušačima nafte i plina (vrlo vjerojatno s ekološki kontroverznim metodama), gura projekt LNG terminala, podržava HEP u njegovoj želji da produlji rad termoelektrane na ugljen i ne misli da nam treba više od dvije punionice vodika za vozila do 2030. Drugim riječima Vlada i dalje misli kako naš dugoročni razvoj treba počivati na koncepciji što većega gospodarskog rasta uz oslanjanje na fosilna goriva.

S druge strane svemira stiže vijest kako je nova finska Vlada obećala kako će ozakoniti izlazak iz fosilnih goriva do 2035. Zamislimo da zbog razlike u svijesti (više) te zbog razlike u BDP-u i primjeni energetski štedljivih tehnologija (manje) Hrvatska nekom zabunom odredi da će zbog potpisa Pariškog klimatskog sporazuma nešto kasnije, 2050. biti klimatski neutralna. Znanstvenici zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje tijekom dvogodišnjeg projekta dokazali su kako je to moguće izvesti, a to su im potvrdili njihovi danski suradnici. U tom slučaju isplativost mnogih pa i gore navedenih energetskih investicija vezanih uz fosilna goriva postala bi blago rečeno šepava.

I ako mi netko želi prigovoriti da nam zemlja s najboljim svjetskim obrazovnim sustavom ne može zbog našeg "usenasepodase fjakastog" mentaliteta biti uzor, odgovaram kako oni nisu jedini koji misle da rast dohotka nije povezan s općim dobrom.

Prošli je tjedan novozelandska premijerka Jacinda Ardern ponovila kako će se uspjeh njezine zemlje mjeriti prema standardu života građana. Je li to ona izmislila? Ne, to su znanstvene činjenice. Znanstveno je dokazano da utrostručenje britanskog nacionalnog dohotka nije dovelo do utrostručenja zadovoljstva i sreće većine građana već samo do bogaćenja nekolicine. I starija su istraživanja pokazala da su najsretniji oni koji se iz siromaštva domognu srednjeg sloja, nakon 100 tisuća dolara godišnje sreća jednostavno ni u SAD-u ne raste osjetno.

Isto tako postoji cijeli niz istraživanja kojima su ekonomisti dokazali da uz pretpostavku prosječnoga globalnog rasta od 2-3 posto godišnje jednostavno previše trošimo Zemlju i da Jedina uz nastavak takvog trošenja ide k vragu. U te su proračune čak kasnije uzeli u obzir maksimalnu efikasnost tehnologije te da takvu prihvate sve države odmah. Nakon toga pokušali su izračunati spas za našu civilizaciju uz pretpostavku poreza na emisije stakleničkih plinova iznad 500 američkih dolara po toni (danas je 15 eura) no opet nema nam spasa ako nastavimo po starom.

Što je sve potrebno, dakle, za dobar rast? Samo tehnologije koje su neutralne spram klime, a uz to društvena promjena. Ne znam što je sve za društvenu promjenu potrebno, ali znam što su neophodni sastojci. To je empatija prema budućim generacijama i mogućnost da se vidi dalje od jednog mandata. Dalje od Bruxellesa, dalje od 2035., a preko crnog labuda.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a