Plavi grom

Slavko Ištvanić poznati je nogometaš iz generacije Bobana, Mladenovića, Shale. Okupili su se nedavno da pomognu Ištvanićevu sinu koji boluje od cerebralne paralize. Članovi Dinama okupljeni u udrugu “Dinamo to smo mi” odigrali su utakmicu u humanitarne svrhe i prikupili 60 tisuća kuna.

Što je vrijedno hvale jer pokazuje da još ima plemenitosti i dobrote u ljudima oko Slavka Ištvanića. Utakmicu su odigrali 12. svibnja u Dvorani Dražena Petrovića, koja je bila puna. Došli su svi koji vole nogomet, među njima i vaš bloger koji obožava mali nogomet i mislim da smo ispunili cilj. Pomogli smo u rehabilitaciji i socijalizaciji djeteta koje ima cerebralnu paralizu. Tu se pokazuje još jedno - da će ljudi, kad znaju za koga je i zašto, uvijek pomoći bez obzira na sve.

Ovo je bila jedna lijepa utakmica pa su svi kao jedan dali doprinos i pokazali da se može pomoći bez obzira na sve. Sinu Slavka Ištvanića želim da uspije u životu kao njegov otac u sportu, u obrazovanju, i da mu ovo samo bude pomoć. Odazvali su se mnogi poznati, a među njima i moj novi prijatelj Miroslav Ćiro Blažević. Ćiro uvijek voli pomoći i uvijek je humanitarac, ali bilo je tu i puno drugih nogometaša Dinama. Zvonimir Boban, Kujtim Shala, Marko Mlinarić, Vjekoslav Škrinjar, Igor Cvitanović, Dario Šimić, Primož Gliha, Andrej Panadić, Željko Adžić, Goran Vlaović, Mario Stanić i druge legende Dinama. Uključio se i Zlatko Dalić i vodio sljedeću ekipu: Goran Jurić, Veldin Karić, Silvio Marić, Adrian Kozniku, Miroslav Bičćnić, Tomo Šokota, Mate Baturina, Mihael Mikić, Edin Mujčin, Kruno Lovrek, Darko Raić Sudar, Josip Buljat... Nekad su igrali zajedno u Dinamu i bili plavi pakao, a danas su dali sve od sebe da pomognu dječaku koji treba pomoć. Hvala svima još jedanput, ali nemojmo zaboraviti jednu važnu skupinu, a to su navijači koji su cijelo vrijeme navijali kao da su pili Red Bull.



Ovaj tekst možda će biti kratak, ali ne treba previše dodavati, nego treba biti jednostavan jer jednostavnost je pružiti pomoć nekome koji je treba baš ovog trenutka. Ne znam što bih dodao jer, na kraju krajeva, oni su sve rekli kad su izašli na teren i zaigrali.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a