Ljepota, nepravda i pravda

Evo opet su Ministarstvo zdravstva i HZZO završili u hrvatskim medijima zbog gluposti, birokracije i idiotizma. Kako možete odbiti teško nepokretnom djetetu pravo na invalidska kolica i tko je to mogao lupiti štambilj i reći ne. Nije tu samo politika, nego je to i bahaćenje pojedinaca koji pokazuju da nemaju svijest o djeci s teškoćama u razvoju.

Marina Bartulović Rogišić je zaslužila veliku nagradu od Republike Hrvatske jer se 24 sata brine za dijete koje treba 24-satnu skrb, a majka nema pravo na svoj život zato što ga je posvetila svom djetetu. Dijete ima pravo na zrak, sunce, kretanje i život, ali netko misli da bi dijete trebalo biti zatvoreno u četiri zida bez prava na zrak, sunce, kretanje i život i da živi po pravilima HZZO-a i Ministarstva zdravstva.

Čak i zatvorenici u zatvoru imaju veća prava nego djeca s teškoćama u razvoju. Onaj tko je potpisao da dijete ne dobije adekvatno ortopedsko pomagalo je glup. Ali pitam se gdje smo svi mi ostali stali i zašto se nije okupilo mnoštvo ljudi i reklo: Mi plaćamo porez, prirez i zahtijevamo od onih koji odlučuju u ime nas i koje smo mi birali da osiguraju Nori adekvatna invalidska kolica zato što ona ima pravo kao dijete dobiti adekvatno ortopedsko pomagalo.

Zanimljiva je još jedna činjenica. Ta vijest je bila na svim portalima, u svim novinama i svim ostalim medijima. Zanimljivo je kako je ministar napravio odmah ogradu oko sebe i doslovce rekao: Ja nemam pojma o čemu se radi, HZZO odlučuje samostalno. Ja bih se isto tako volio praviti blesav i ne plaćati porez i ne plaćati prirez državi u kojoj živim jer država cijelo vrijeme pravi budalu od svih nas. Umjesto da se država prvo ispričala majci i rekla: Izvolite, birajte kolica koje vaše dijete treba, a mi ćemo platiti i oprostite što smo ispali tako glupi i naivni, nećemo više. Sram me je. Ministar zdravstva je trebao smijeniti sve ljude u HZZO-u, a i sam bi trebao podnijeti ostavku, ali budući da ministar ima svoj auto, njemu je svejedno ima li neko dijete adekvatno ortopedsko pomagalo ili ne.

Zanimljive su još nekakve stvari. Koliko trošimo nepotrebno novca i koliko nemamo osjećaja za one kojima je potrebna pomoć? Bilo bi zanimljivo da je netko od ministara u kolicima i da mu to isto povjerenstvo ne odobri kolica. I sad postavimo hipotetičko pitanje: kako bi ministar došao na svoje radno mjesto, a osoba je s invaliditetom i koristi se adekvatnim invalidskim kolicima, ali, gle čuda, HZZO je baš ministru odbio. Ja mislim da bi se sazivali sastanci koalicijskih partnera o tome kakva je to neviđena sramota - jednom ministru su odbili dati adekvatna invalidska kolica i on sad ne može obavljati svoju dužnost. E tako vam je isto kad majka traži adekvatno ortopedsko pomagalo za svoje dijete da mu pruži bar dostojanstven život djeteta kojemu je potrebno ortopedsko pomagalo.

Majka Marina Bartulović Rogišić je već u nemoći posegnula da pokaže kako je sustav bezobrazan i bahat. Jer, nemojte zaboraviti, potrošili smo puno novca koji smo dali političkim strankama kako bi se reklamirale, a da bi se poslije pokazalo da ne možemo jednoj majci, jednom djetetu dati pravo i pravdu da zadovolje svoju potrebu za ortopedskim pomagalima. Što bi se dogodilo u jednoj Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, Finskoj, Portugalu i svim ostalim zemljama? Padale bi vlade, padali bi parlamenti, ne bi samo osobe s invaliditetom bile na cesti nego bi bili i građani koji bi prosvjedovali zbog toga što se kupuju nepotrebne stvari, a osobe i djeca s teškoćama nemaju pravo na adekvatna ortopedska pomagala. Meni je užasno teško, ali ovo stvarno više nije normalna zemlja i ne postoje tri normalne osobe koje bi rekle: Pa nećemo uzimati onima koji ionako nemaju.

Ove godine ćemo imati još izbora i opet će se trošiti novac na gluposti i ne bi me čudilo da opet imamo neki problem ili s lijekovima ili ortopedskim pomagalima, a da nam se političari lagano smijuckaju. I za kraj, razmislite je li vrijeme da kažemo jednu jednostavnu riječ: Dosta, gospodo. Ima nas koji imamo i potrebu i pravo i pravdu.

Velika zahvala Marini Bartulović Rogišić jer je pokazala da neće šutjeti, da neće trpjeti nepravdu i da će svom djetetu Nori Rogišić osigurati normalan i kvalitetan život, ali neće šutjeti.

Toliko od vašeg blogera Hrvoja Antonija Belamarića koji napokon uživa u suncu.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a