Babuške spaljivanja otpada

Nisam siguran je li prokletstvo pisati o sličnim stvarima koje se u Hrvatskoj ne mijenjaju. Vjera onih koji misle da će sve okolišne probleme riješiti tehnologija je nepromjenjiva i jaka jer iza nje stoji moćna industrija, dio akademske zajednice, neki lokalni i svetomarkovski političari. Tako ti tehnološki optimisti misle kako su tehnologije spaljivanja otpada sigurne.

Oni će priznati kako u Uredbi o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora postoji popis 10 metala i njihovih spojeva, 7 vrsta kancerogenih dioksina te 9 vrsta isto tako opasnih furana – sve su to spojevi koji se mogu pojaviti u ispušnim plinovima spalionica otpada. Što se tiče dioksina i furana za njih nemamo mjerne instrumente u neovisnim državnim laboratorijima.

Općenito o kontroli rada spalionica u Hrvatskoj tehnološki optimisti ne vole pričati, najradije bi to spremili u jednu od babuški te idilične priče u kojoj oni koji proizvode otpad ne moraju ništa razdvajati niti izbjegavati njegovo nastajanje jer spalionica proguta sve i nema nikakvih posljedica… osim malo otrovnog pepela koji primi stari rudnik soli u Njemačkoj, malo emisija u zrak od spalionice i par stotina prolazaka kamiona s otpadom, muljem iz pročistača, gorivom iz otpada iz regionalnih centara za zbrinjavanje, otpada koje cementare zbog loše kvalitete ne žele, sve iz drugih dijelova Hrvatske… The point is – džaba tehnologija kad nema karaktera da se odupre nekom dodatnom kamionu blagdanom i vikendom.

Druga je babuška cijena. O njoj se nerado priča jer je veća od one koju su lokalni političari umjetno držali niskom desetljećima jer su odviše neuki i plašljivi da bi biračima rekli kako moraju platiti za nov sustav zbrinjavanja otpada jer se prirezi i lokalni porezi troše na nepostojeće putne naloge, lovačka društva, stadione i asfalt do svake klijeti.

Treća babuška o kojoj se radije šuti skriva operativne troškove spalionica odnosno niti jedan investitor niti isporučitelj opreme ne želi pričati koliko je održavanje takvih postrojenja te kako se taj trošak pretače u račune za otpad.

Sve te babuške većina lokalnih šerifa ne razumije kao ni direktori lokalnih komunalaca koji su u te tvrtke spušteni iz neke stranke, gotovo redovito bez iskustva u sektoru i bez odgovarajućeg obrazovanja ali s pravom stranačkom iskaznicom. Oni samo mantraju o stranoj investiciji i ne vide dalje od jednog mandata.

Jučer su se tehnološki optimisti našli sa stanovnicima Konjščine koji se opiru gradnji tamošnje spalionice otpada. Nude im jeftinije grijanje iz energane na otpad iako se ne zna tko bi to financirao toplovod do njihovih domova i iako EU neće u razdoblju 2021.-2027. financirati spalionice. Projekt je prikladno zamišljen pored pruge za jeftin dovoz smeća iz drugih sredina te u samom susjedstvu klaonice propale Mesne industrije Jakopec. Uistinu simbolično mjesto.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a