Podvučeno Spielbergom. I još smiješno

Shazam!, Sjedinjene Američke Države, 2019.
Redatelj David F. Sandberg

Proljeće 2019. i hrvatski kino-repertoar? Crtići šumom, horori drumom, a superjunaci Marvela i DC Comicsa i dalje se nemilosrdno šamaraju. Pa je i Shazam! trebao biti nekovrsni DC-jev odgovor na Marvelova Deadpoola, prikaz uvjetno poimanog superherojstva koje skreće prema antiheroizmu.

Zanimljivo, u toj je igri iskrsnuo lik koji je 1940. počeo izlaziti u Marvelovu portfelju i to, ni manje ni više, nego kao – Kapetan Marvel. No, stvari su se otele kontroli, još davno u povijesti umjetnosti stripa – DC Comics puca na Marvel oružjem kupljenim od Marvela - a sad, eto, i na filmu; umjesto reakcije na Deadpoolov humorni prostakluk dobili smo znatno bolje funkcionirajući spoj komedije i (melo)drame. Naravno, u odijelu superherojskih stripovsko-slikopisnih franšiza. Potvrdilo 258 milijuna dosad zarađenih dolara na svjetskom tržištu.

U spomenutom dramsko-melodramatičnom tonu protječe prvi dio filma. Mogli bismo, zapravo, reći kako cijelo ostvarenje pod redateljskom paskom Davida F. Sandberga, prolazi u ozračju spilbergovske poetike. Odnosno, otprilike ovako bi, uz sigurno manje pomaknuto humornih tonova, izgledao film o superheroju da ga je u prilici bio ili da ga je htio raditi Steven Spielberg. Imao je, on, doduše, svog nepravedno podcijenjenog Igrača broj 1. Ne bi bilo bogohulno u određenom kontekstu spomenuti ni Tima Burtona koji je ionako počesto bio luckasto-darkerska (in)verzija spilbergovske obiteljske zabave. Sandbergu je, pak, rad na Shazamu! bio svakako novo iskustvo, režirao je horore, poput Lights Out i grozomornog, ali silno gledanog Annabelle: Creation. Čudni su, eto, putovi redateljski. Poglavito holivudski.

Dakle, u jednu donekle klasičnu obiteljsku situaciju s dominacijom naznačavanja sveprisutne teme međuvršnjačkog nasilja postupno se uvode elementi filma o superherojima. U tu obitelj kao još jedno udomiteljsko dijete ulazi mušićavi tinejdžer Asher Angel (Billy Batson) kojega je majka davno ostavila. Udomiteljska obitelj ga prihvaća, on tu obitelj baš i ne, sve dok ne spozna svoje supermoći do kojih dolazi jednostavnim izgovaranjem riječi Shazam! što ga pretvara u kostimiranog heroja (vrsno ga interpretira komičar Zachary Levi). S jedne strane naš će junak voditi bitku za spas svijeta gdje Zlo ima uvjerljivi oslonac u Dr. Sivani (Mark Strong, sve zaposleniji glumac kojeg znamo iz Kingsmana), još jedan kojega majka nije voljela. S druge strane, pomoći će članovima svoje nove obitelji u rješavanju njihovih problema.

A kad se tinejdžer domogne supermoći on s njima radi ono što tinejdžeri inače i rade – zabavlja se. Iz toga proizlazi dobar dio komičnoga. Dio humornoga – i to onog utaman pomaknutog - povezan je uz element da se jedan tinejdžer nađe u odrasloj odori superjunaka – što smo, doduše, ali u manjoj mjeri već vidjeli u posljednjim sagama o Spider-Manu. Međutim, taj segment istodobno pripada i onom dijelu filma kojim je uokviren njegov (melo)dramski okvir; e u toj priči o odrastanju srećemo Spielberga i njegov uvijek čudesan spoj infantilnog i uozbiljenog. Shazam! malčice pada u drugoj polovici kada kreće dominacija akcijskih scena, no to ne kvari bitno konačan povoljan dojam.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a