Eko svijest koje nemamo

Znam da nisam Mladen Iličković, ali moram iz svog kuta kolica pokazati da sam ekološki osviješten. Nažalost, još mnogi kod nas to nisu, a gospoda političari misle da su, kad nabave kante za različite vrste otpada, zbrinuli otpad i riješili sve probleme. Nažalost, kante nam lete po zraku i po vjetru, a ljudi i dalje miješaju otpad i boli ih briga.

Nama, s ovih prostora prvo treba uvesti edukaciju oko zbrinjavanja otpada, onda treba uvesti kazne tako da se smrznemo i naučimo pravilno odlagati otpad. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se ponašali u Njemačkoj, Nizozemskoj ili u Švicarskoj. Švicarac je, na primjer, jako alergičan kad pored njega na pod bacite papirić, a ne dao Bog da pljunete pokraj njega. Mislim da biste zbog toga završili u zatvoru.

Ali, najbliži primjer nam je Beč koji se cijeli grije na otpad. Nažalost, mi ostajemo primitivni i svađamo se u mjesnim odborima i na lokalnim razinama gdje ćemo staviti reciklažu otpada, gdje ćemo staviti kompostane za biootpad, a nikako da si priznamo da mi kao ljudi proizvodimo najviše otpada po kubnom metru. Tužno je i nužno je da mi kao mikrocjelina zbog svoje djece ostavimo Zemlju čistom, ali isto tako da se prebacimo na nove izvore energije poput vjetra, solarne energije, da koristimo potencijale rijeka tako da od vode stvaramo električnu energiju.

Evo, sve su popularniji automobili na električni pogon, ali u Zagrebu imamo samo dva mjesta na kojima se automobili mogu puniti, što dovoljno govori da još uvijek imamo aute na fosilna goriva, a da nam je čista energija još daleko u mislima. Nažalost, ni država ne zaostaje u svemu tome jer daje poticaje jedanput godišnje za kupnju električnih automobila. S time smo mi pokazali (ne)svijest o brizi za okoliš. Ne razmišljamo o budućnosti, zatvoreni smo za inovacije u području znanosti ekologije, a imamo staro stanovništvo koje ne shvaća posljedice svog nemarnog ponašanja. Starije ljude sve je teže i teže naučiti da se otpad mora selektivno odlagati, ne zbog selekcije već zbog daljnje iskoristivosti.

Evo, imamo jedan primjer kako je grad Beč iskoristio svoju spalionicu, čak je od nje napravio i kulturnu znamenitost koju rado posjećuju i turisti, ali s duge strane pametni Austrijanci iskoristili su sve to da se i čitav grad grije na smeću. Zašto ne bi Zagreb, Split, Šibenik ili Osijek slijedili primjer Beča i tako se ekološki grijali i riješili problem smeća koji će nas, nažalost, prije ugušiti nego što ćemo ga mi zbrinuti.

Tako da moramo početi rješavati strateški stvari i napraviti i spalionice i kompostane i reciklažna odlagališta. Od smeća ćemo u tom slučaju moći i živjeti, a gradovi će nam izgledati pristojno i čisto. Dokle god mi gunđamo i protivimo se: Ja neću kompostanu! Ja neću spalionicu! Ja neću razdvajati otpad!, dotle ćemo se gušiti u smeću i u smradu.

Još ću jednu stvar izdvojiti, a to su naši predivni otoci koji nam izgledaju lijepo, ali imaju velikih problema jer nema više prostora na kojem mogu odlagati smeće tako da sad dolazi faza kad se smeće samo kotrlja po mjestima i po gradovima diljem Lijepe Naše. Nažalost, mi turistima i dalje prodajemo naše more kao najčišće, ali još nemamo spojene kanalizacije ni odvode. Žao mi je naših otoka jer su biseri ljepote, ali moramo uložiti novce u infrastrukturu da bi kuće imale krovove sa solarnim pločama i da bi cijelo mjesto dobivalo struju iz sunčeve energije. Isto tako, nemojmo zaboraviti i vjetroelektrane. Zašto ih nemamo više? Imamo monopol jedne velike tvrtke koja bi trebala plaćati novoobnovljivim izvorima energije i opet se vraćamo na početak priče.
Mislim da sam dovoljno rekao, više neću... A, nadam se da sam svima vama dao na razmišljanje što i kako dalje s ekologijom.

Vaš bloger
Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a