Varaždinsko čarobiranje smeća

U Hrvatskoj postoji duga tradicija otpadaških iluzionista. Tako je senilnom magijom nestalo ime i honorar danskog konzultanta koji je pomoćnika ministra savjetovao da gradimo županijske i regionalne centre za zbrinjavanje otpada.

Hipnotizirala se hrvatska javnost sve od 2006. kako će se privatni investitori tući da grade dijelove tih centara kako bi tamo reciklirali ono što ih interesira (istina cementara u stranom vlasništvu razmišljala je o partnerstvu sa županom Jakovčićem no zaista me čudi da su odustali).

Veliki čarobnjak otpada je bio i bivši direktor jaskanskog komunalca, bivši gradonačelnik Jastrebarskog, bivši ministar i bivši predsjednik Saborskog odbora za zaštitu okoliša Mihael Zmajlović koji je ponosno dao koncesiju za zbrinjavanje jaskanskoga otpada privatniku što je značilo da se njihov otpada prevozi na odlagališta siromašnijih općina i gradova u Slavoniji ili u mehaničko-biološko postrojenje u Varaždinu. Spomenimo tu da se tu polako pojavljuje tvrtka C.I.O.S. koja je kupila tog čarobnog koncesionara. 

Očaravajuća je i nedavna sjednica Gradskog vijeća Grada Varaždina gdje su vijećnici u jednoj noći trebali pročitati 90 strana plana sanacije nešto što se zove lokacija Brezje. Lokacija je nešto gdje se iluzionistički zamata u plastične bale komunalno smeće no ona nikad ne postane legalno odlagalište. Čak ni Ministarstvo ne vidi stotinjak tisuća tona otpada bijelih bala na prilazu bivše hrvatske metropole u svojem čarobnom dokumentu o planu zatvaranja hrvatskih odlagališta.

U čemu je iluzionistički varaždinski trik? 2008. Varaždin je sklopio ugovor s mehaničko-biološkim postrojenjem o isporuci bala. Postrojenjm (zar sumnjate, da naravno u vlasništvu C.I.O.S.-a) za koje se sad priča da će ga kupiti Grad Varaždin jer mu duguje devedesetak milijuna kuna. I onda će ga zatvoriti jer ne može proizvesti gorivo dovoljno dobro za cementare a otpad žele zakopati na odlagalištima siromašnijih općina i gradova u Slavoniji.

Kako opsjenarski gradonačelnik Čehok raskida ugovor? Pozvao je takozvanu struku koja je jednostavno miješanom komunalnom otpadu promijenila ključni broj i sad se zove otpad pogodan na odlaganje. To je gradonačelnikov zamjenik Zlatan Avar opisao „priroda je odradila svoje“ to jest biootpad u komunalnom otpadu se raspao. No to za Europsku uniju ne znači da smo otpad odvojili, reciklirali i tek neki inertni dio spalili ili odložili.

Treba li reći da je odvoz u Vraždinu poskupio pa je onda gradonačelnik glumio Robina Hooda koji će davati siromašnim popust na poskupljenje. Čak se osnovala i facebook grupa Varaždinsko smeće – Građanska incijativa koja je organizirala prosvjed s mlakim odazivom građana.

Treba li reći da postoji 10 godina stari projekt (mora da se rodio prije nekih lokalnih izbora) projekta gradske bioplinare. Avaj to je neželjeno dijete umoreno jer bi oduzimalo privatnicima otpad iliti čistu lovu.

I da postoji 250 milijuna kuna koje država nudi lokalnim samoupravama za izgradnju bioplinara. Predstavnik privatnih bioplinara čak spominje da bi privatne bioplinare mogle platiti za razdvojeni komunalni biootpad 50-60 posto od cijene kukuruzne silaže koja se inače koristi kao gorivo. Naravno ako je biootpad dobro razdvojen a država uvede pravila o potrebnoj čistoći biootpada. Postoji i znanstveni projekt Instituta Hrvoje Požar koji preporuča komunalnim tvrtkama da postanu komunalno-energetske tvrtke za proizvodnju struje iz bioplina iz biotpada i topline jer će im u cirkularnoj ekonomiji trebati toplinska energija za kompostanu i sortiranje otpada.

Ali da… što bi onda radili dečki s Knežije?


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a