Kad Disney časti – susret staromodnog i umjetničkog

Povratak Mary Poppins (Mary Poppins Returns), SAD, 2018.
Redatelj Rob Marshall


Filmsko produkcijski segment Disneyevog mastodonta prošle je godine zaradio više od sedam milijardi dolara, što im je uspjelo još samo jednom i to 2016. Crna pantera, Osvetnici, Ant-Man i Wasp, Ralf ruši Internet: Krš i lom 2 pa čak i djelomični financijski podbačaj kakav je Solo: Priča iz Ratova zvijezda gotovo su ponovili uspjeh od prije dvije godine i to nije uspjelo nijednom filmskom studiju dosad.

A kako je, primjerice, Netflix Cuaronovu Romu, pobjednika Mostre i dobitnika Zlatnog globusa, odbio pripustiti u kina, dogledna budućnost izgleda ovako: u kinima ćemo gledati tek spektakularne obračune strip-junaka te ostale franšize, za sve ostalo bit će dovoljne platforme i više-manje i dalje mali ekran.

Kako god, no ono što su ostvarili u prvih deset mjeseci, Disneyevim mogulima je omogućilo da i gledatelje i sebe počaste u božićno vrijeme. Učinili su to s dva naslova kojima se može prišiti ekstravagantna staromodnost. Rezultat – Orašar i četiri kraljevstva će jedva vratiti troškove produkcije iako ga je režirao pouzdani estet Lasse Hallstroem; Povratak Mary Poppins utržio je, pak, zasad 163 milijuna dolara na američkom i gotovo još toliko na svjetskom tržištu. Dadilja s čudesnim moćina očito je u stanju, osim obitelji Banks, opčiniti i gledatelje diljem svijeta. Ma da je stigla ranije možda bi Britance spasila i od Brexita.

Disney se dugo i mukotrpno borio za prava ekranizacije pisanih avantura autorice P. L. Travers. Kako je to snubljenje izgledalo minuciozno nam je prikazano u Spašavajući gospodina Banksa, budući da je Traversova prezirala mjuzikle i animaciju. Prva ekranizacija iz 1964. godine ostala je više u pamćenju kao ekranizacija klasika, nego što je filmskim klasikom postala.

Bilo je to prilično neinventivno djelce s jednom izvrsnom karikom – Julie Andrews. Osvježena verzija ima, pak, sve pouzdaniju Emily Blunt koja pristiže u obitelj Banks u teškom trenutku – Michaelu Banksu (sinu staroga Georgea iz prvoga filma u interpretaciji Bena Whishawa) preminula je supruga, on se mora brinuti za troje djece, a usput mu prijete ovrhe i bankrot. Što znači da se Mary Poppins mora nositi ne samo s ćudljivom dječicom i snuždenim, apatičnim muškarcem nego i s utilitarnim korporativnim kapitalizmom.

Povratak Mary Poppins ima i Lin-Manuela Mirandu, skladatelja, producenta, pjevača i glumca, dobitnika triju Grammyja, kao nekovrsnog naratora. Ima film i petominutni nastup Meryl Streep u ulozi luckaste Cousin Topsy gdje oči morate držati širom otvorene da biste je primjetili. No, iznad svega tu je Rob Marshall za kojeg ljudi iz Disneya dobro znaju zašto su ga angažirali. Pustimo sad Sjećanja jedne gejše, Pirate s Kariba: Nepoznate plime i U šumi. Šifra su ovdje Chicago i Devet u kojima je Marshall pokazao kako mu je unutar žanrovskog milija holivudska klasika – pa makar bila i konfekcijska – nego, primjerice, lurmanovski eklekticizam.

U Povratku Marry Poppins čak je i sjajni animirani doprinos oslonjen na retro diznijevsku vizualnost. Prava je zapravo šteta što glazbeni doprinos filmu iza kojeg stoji još jedan dobitnik Grammyja Marc Shaiman nije originalniji i maštovitiji – da ne kažemo pop prijemčiviji – pa će film vjerojatno proći bez nagrada u kategorijama gdje bi ih očekivano mogao dobiti.

S obzirom da smo na teritoriju staromodnoga i Marshallova autorskog opusa, ipak nam se čini kako između Chicaga i Devet s jedne te Povratka Mary Poppins s druge strane postoji, doduše, prilično fluidna razlika. Osim što su se naslanjali na vazda omiljeni holivudski žanr, prethodni Marshallovi mjuzikli zapravo su ciljali na pomodnost publike. Baš kako je Vladan Desnica u Zapisima o umjetnosti zapisao: Staromodnost je naličje pomodnosti. Ili, tužna starost pomodnosti. Pa ćemo s Desničinim lamentiranjem i zaključiti.

A kako moda i pomodnost nisu prave estetske kategorije, to je jasno da staromodnost ne pogađa istinski umjetnička djela, odnosno pogađa samo one njihove dijelove koji predstavljaju nižu i ne punu umjetničku vrijednost, zaključuje naš veliki književnik i, zanimljivo, scenarist prvoga hrvatskog modernističkog (elem, nestaromodnog) filma – Belanova Koncerta. Povratak Mary Poppins svakako nije pomodan – Disneyevo i Marshallovo ostvarenje je tek dijelom staromodno, a dijelom umjetničko djelo.