Izazov prijedloga rješenja

Pod dojmom pisanja izjave za P.R. HTV-a povodom 400. emisije Eko zone (9. siječnja u 11.10 sati na Prvom programu) u kojoj sam htio opravdati svoj rad kao pokušaj praćenja onih "koji iz svojih lijepih misli uzgoje neki put prema obnovljivim izvorima energije, razdvajanju otpada, ekološki uzgojenoj hrani... prema boljoj Hrvatskoj", počeo sam razmišljati koliki je izazov predlagati rješenja za probleme. Pogotovo u ovoj zemlji gdje se kuka i mrzi olako a pljuje po drugima još lakše.

Neki dan došao mi je na kavu jedan umirovljenik koji me molio za medijski prostor kako bi prozvao predsjednika Vlade, Predsjednicu, predsjednika Hrvatskoga sabora i ministra poljoprivrede.

Zašto vam oni trebaju?

Oni moraju odobriti moj strateški plan proizvodnje ekološkog gnojiva.

Zašto oni moraju to odobriti?

Jednostavno moraju i dok sam živ ja ću im pisati!

Mislim da biste sebi izgradili spomenik kada biste spojili nekog vlasnika uljare i nekoliko vlasnika maslinika kako bi pokrenuli EU projekt proizvodnje gnojiva iz komine pomoću vaših inovativnih mikroorganizama.

Razmišljam o tom nagluhom penziću kao arhetipskom građaninu Hrvatske koji cjeloživotno (poput seljaka u Kafkinom Procesu) čeka na neku pravdu, neko prepoznavanje i blagoslov politike, neke bolje prilike i poput lirskog subjekta iz pjesme Kako to pita se tko je to kriv za to što zapravo on ne čini ništa.

Na ovome mjestu ću prijeći most mojeg novogodišnjeg izazova prijedloga rješenja. Jedno od rješenja nedavno sam pronašao u mladom docentu Građevinskog fakulteta Bojanu Milovanoviću. On educira projektante kako bi njihovi projekti bili puni ispravnih detalja energetskih obnova zgrada. Svojom termovizijskom kamerom otkriva curenje energije a time i novca u postojećim zgradama prije i poslije obnove. Provjerio je dvadesetak od 430 zgrada koje smo financirali svojim ekološkim porezima. Tek je nekoliko obnovljeno ispravno.

Crvene mrlje na njegovim fotkama i snimkama nepogrešivo pokazuju pogreške projektanata, neznanje priučenih fasadera (nedostaje ih 250, a 8 ih se trenutno školuje u cijeloj zemlji), pohlepnih vlasnika građevinskih tvrtki (štede na materijalu, ubrzavaju obnovu) i indiferentne inspekcije (ne izlazi preventivno na stambenjake) i Fonda za zaštitu okoliša ima preko milijardu kuna prihoda no ne misli kupiti kameru za egzaktnu provjeru sanacije.

Dakle rješenje je da se svi uključimo u kontrolu trošenja našeg novca kako nam se ne bi dogodilo da nam predstavnik stanara kroz 14 godina ukrade 100 tisuća kuna poput nedavnog slučaja u Zagrebu, da nam Fond naplaćuje ekološke poreze koji idu pohlepnim neznalicama, da uzaludno čekamo ono što moramo odraditi sami. Uperimo usput kameru u sebe da vidimo gdje curi.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a