Božić dolazi

Značenje Božića nije samo okupljanje i hrana nego i druženje u krugu obitelji i prijatelja. To je rođenje još jednog života. I tako svakom novom rođenju djeteta se mora veseliti. Ali reklame, konzumerizam i pretjerivanje su uništili duh Božića. To stanje ne vlada samo u Hrvatskoj već u svim zemljama u kojima kršćani slave Božić. Nažalost, potkraj godine svi volimo biti milosrdni i pomagati beskućnicima, osobama s invaliditetom i drugim skupinama koje nisu u životu imale sreće.

Prvi poznati trag po kojem znamo da su prvi kršćani slavili Isusovo rođenje su prikazi u Priscilinim katakombama u Rimu oko 230. g. Najpoznatiji prikaz živih jaslica je onaj sv. Franje Asiškog 1223. godine. Ovi podaci pokazuju koliko smo otišli iz onog povijesnog, koliko ne vjerujemo Božiću nego nam je Božić vrijeme kad se iskupljujemo za sve svoje grijehe koje smo napravili tokom godine. To ne možemo kupiti novcem premda pokušavamo biti dobri, otvorenog srca, makar znamo da u biti kad prođe Božić, i kad prođe to sve, vraćamo se onomu kakvi smo bili prije Božića.

Zašto je to tako? Zato što se to zove marketing, prodaja i ponuda. Ja svaki dan oko sebe vidim beskućnike, djecu koja nemaju, roditelje koji nemaju dovoljno za svoju djecu. Isto tako vidim i osobe s invaliditetom koje žive teško, a koje nitko drugi ne primjećuje dok ne dođe Božić. Treba li slaviti Božić? Treba. Zašto treba? Zato što se čovjek treba opustiti, razmisliti i pitati se koliko smo pametno i vrijedno napravili u godini koja je iza nas.

Na primjer, u suvremenom svijetu došlo je i do pojma 13. plaće ili božićnice. Zašto sve smatramo materijalnim u vrijeme Božića, iskreno, nije mi jasno, pa tako većina firmi će davati božićnice u različitim iznosima. To mi je sve malo čudno. Ljudi o tome pričaju da, kao da je to nešto bez čega se uopće ne može.

Drugi primjer. Poznajem neke ljude koji skromno slave Božić, u krugu cijele obitelji. Središte njihovog slavljenja Božića je iščekivanje Isusovog rođenja tj. odlazak na polnoćku na Badnjak i na misu na Božić. Daruju se simbolični pokloni, korisni pokloni koji su daleko od skupih. Čak se ti pokloni traže tj. kupuju kada je prilika, kroz čitavu godinu tako da se zadnji dani uoči Božića provedu u miru.

I za kraj. Sjetimo se onih koji nemaju i pazimo sa hranom. Nemojmo pretjerivati, nemojmo se razbacivati jer u zadnje vrijeme bacamo jako puno hrane. Sjetimo se osoba koje zovemo beskućnici, sjetimo se ljudi koji nemaju primanja s kojima bi mogli slaviti Božić u punom, makar je njegova bit skromnost. I sjetimo se, sjetimo se zašto Božić postoji.

Ovo je zadnji blog u ovoj godini. Sljedeći ćete čitati u 2019.

U Novoj godini vam želim veliko i puno srce, osmijeha i zdravlja. Sve ono što si sami želite i da nam svima nova godina bude bolja od stare.

To sve vam želi vaš bloger koji se ide malo odmoriti i napuniti baterije za 2019.


Hrvoje Antonio Belamarić




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a