…nego, ima l' tu mesa?

Čvrsto sam, pod utjecajem pozitive na predstavljanju hrvatskog trogodišnjeg znanstveno-istraživačkog projekta,  odlučio pisati o vezi zadovoljavanja vlastitih potreba, izvoza, inovativnih proizvoda i blagostanja. Već sam prije uklizavanja u san nekoliko večeri slagao rečenice u glavi kad me je na Gagarinovom putu prema poslu poznanik upitao: Znaš li koliko je moj sin čekao na mirovinu svoje majke, žene koja mi je umrla prošlog proljeća? 11 mjeseci.

Upitao sam se ima li veze nesigurnost u ostvarenju socijalnih prava s time što živimo u društvu gdje je za sve potrebna veza utjecajnih ljudi. Ljudi čije su usluge neka vrst biračke korupcije što razara prave vrijednosti i autoritete. Ljudi koji svojim provizijama uništavaju isplativost poslovnih projekata. Ljudi koji se izgovaraju na samoregulirajuće tržište na kojem osobno nikad nisu bili i smatraju da nisu mjerodavni rast broja novih radnih mjesta.

S jednim pravim, poslovnim autoritetom stajao sam nedavno nad jednom shemom postrojenja za zbrinjavanje otpada kad mi je taj poduzetnik počeo pričati kako su ga s jednog natječaja izgurali Grci. Gledao je pozitivac taj novi projekt i kad su ga lokalni političari pitali želi li Grcima ipak prodati dvije svoje komponente odgovorio je:


Naravno, ali u tom slučaju nisu potrebne ove dvije, njihove, pa ste time vi uštedjeli pola milijuna eura.


Što se ti oko toga brineš ako su neki dijelovi suvišni, glavno je da ima mesa za odrezati svima?

Taj poduzetnik stalno primjenjuje svoje inovacije kao da školski pokušava ostvariti ono što sam nedavno pročitao u knjizi Gradovi i bogatstvo naroda/ Kako se zaista pokreće ekonomski razvoj Jane Jacobs:  Cijelo vrijeme dokazujem da su jedine sile koje preoblikuju regionalna gospodarstva, s dobrim i lošim rezultatom, onih pet snažnih sila koje izviru iz gradova koji nadomještaju uvoz: njihovo tržište, radna mjesta, tehnologija, presadnice (preseljenja tvornica i otvaranje novih pogona op. M.I.) i kapital.


Države, lokalne zajednice koje nemaju nove inovativne proizvode i ne smanjuju uvoz propadaju. S pravom je kolega Miodrag Šajatović na Facebooku upozorio kako dio irskog uspjeha leži u tome da je irski profit od izvoza oslobođen od poreza. Druga je važna poluga obrazovanje. Na spomenutom predstavljanju istraživačkog projekta spomenuto je kako su hrvatska ulaganja u znanost u zadnjih 5 godina prosječno uloženo 0,81 posto proračuna. Cilj nam je 1,4 a EU 3 posto. Ministrica znanosti se hvali kako je povučeno 1,6 milijardi kuna za istraživanje iz EU fondova što bi trebalo premostiti tu razliku.


Varaždinska tvrtka s početka ovog teksta izvozi fasadne solarne panele za čistu proizvodnju električne energije od Grčke do danskog otoka Bornholma. Možda nešto prodaju i u Hrvatskoj kada konačno Ministarstvo gospodarstva odobri da svako kućanstvo može proizvoditi električnu energiju na svojem krovu i time umanjiti svoj račun za struju, bolje zadovoljiti naše potrebe, smanjiti uvoz, otvoriti proizvodna, instalaterska i serviserska radna mjesta. Samo tom mjerom je Maribor instalirao više solarki no čitava Hrvatska. U HEP-u su navodno za prodaju takve opreme spremni već 4 godine a Fond za zaštitu okoliša je za sljedeću godinu najavio i poticaje.


Možda se nešto pokrene pa moj poznanik s početka priče pomisli kako će njegovo dijete živjeti u ovoj zemlji s osjećajem pripadnosti i sigurnosti… a ne u Irskoj. 

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a