Robin Hood, konji i advent

U nedjelju sam bio u kinu i gledao Robin Hooda. Priča je vrlo dobra i nije kao svi ostali Robin Hoodovi… neću ništa više kako ne bih spoilao. Htio sam samo reći da je Dubrovnik u filmu prikazan jako lijepo. Bravo za ekipu koja je radila film! Film nije plačljiv.

A sad ću malo o terapijskom jahanju. Imamo puno udruga koje se bave terapijskim jahanjem, što je dobro. Naime, kao što već mnogi znaju, terapijsko je jahanje iznimno dobro za osobe s cerebralnom paralizom. Jahanje djeluje terapeutski, poboljšava motoriku i reflekse osobe koja jaše. Kada osoba s cerebralnom paralizom sjedne na konja, ona ima osjećaj kao da hoda. Konjski hod simulira ljudski hod, njegovi pokreti tako pokreću cijelo tijelo osobe. Kod nekih dolazi do uspravljanja kralježnice zato što te konj tjera da se držiš uspravno. Nadalje, konj kao životinja, po svojoj naravi, poput npr. psa, djeluje terapeutski na osobu. Tako mnoge osobe s epilepsijom u prisutnosti konja postaju smirenije.

E sad, unatoč svemu navedenom te udruge imaju problema s financiranjem. Kao što sam napisao, to su udruge, dakle ljudi koji ovo rade iz ljubavi i humanosti. U tome svemu sudjeluje mnogo volontera diljem zemlje bez kojih to sve ne bi bilo moguće.

A sad na treću temu, advent. Počeli su adventi, kažem u množini, jer ih je mnogo, zagrebački, bjelovarski, splitski, zadarski itd. To je prilika da vidimo što se sve nudi, osim kobasica i kuhanog vina. Prilika je to za više druženja s obitelji i prijateljima. Što se tiče onih koji na adventu rade, za njih je prilika da nešto zarade.

Međutim, adventi pokazuju još jednu lijepu stvar, a to je da se ljudi kreću i uživaju u zimi makar ona još nije skroz u jeku. Oni koji ne vole velike gužve mogu ići preko tjedna kada je manja navala, a oni koji ne vole advente mogu pričekati da on prođe pa da se opet gradovi i naselja vrate u normalanom životu.

Problem kod Adventa, što se osoba s invaliditetom tiče, jest da im (nam) smetaju kućice. Naprosto svojim obujmom i količinom znatno smanjuju prostor za kretanje što osobama s invaliditetom, slijepima i slabovidnima stvara probleme. Kao da to nije dovoljno, među tim kućicama (pa i po cijelim trgovima) po podu su razvučeni kablovi koje prekrivaju gumeni prekrivači ili poklopci (ne znam kako se točno zovu). I tako gotovo cijeli centar grada. Čak sam neki dan vidio majku s djetetom u kolicima kako se muči prelaziti preko toga. Naravno, nitko od ljudi u njezinoj blizini to nije primijetio i pomogao.

I za kraj… zbog poreznih olakšica ljudi koji su u radnom odnosu, ovisno o firmi, dobit će božićnice, ali u novčanom obliku umjesto bonova. Bonovi nisu platežno sredstvo. Tako da će se tijekom ovog adventa i više trošiti nego što se planiralo. A neki će poslije adventa otići i na skijanje čija sezona počinje u siječnju. To pak pokazuje da ljudi pokušavaju živjeti što normalnije makar ima onih koji nisu te sreće, kao npr. zagrebački beskućnici.

Namjerno njih spominjem u kontekstu adventa… sjetimo se ljudi koji ipak iz nekog razloga nisu te sreće pa neće moći sebi i svojima nešto kupiti… da ne bi bilo da sam na njih zaboravio. Jer oni su ti koji pokraj sveg tog izbora i obilja prolaze, a ne mogu ništa kupiti. Mnogi i žive na kolodvoru, pokraj ledene bajke i klizališta…

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić

P.S. Sljedeću epizodu emisije "Jedan plus jedan" slušajte u ponedjeljak 10. prosinca. Napravili smo remiks najboljih dijelova četiri najbolje epizode pa me slušajte na drugom programu HR-a od 18 sati.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a