Izgubljeni slučaj

2018. ostat će upamćena kao godina izgubljena za osobe s invaliditetom. Opet je bilo vrlo malih pomaka, a osobe s invaliditetom još teže žive nego prije. Socijalne politike nema, a sto ili dvjesto kuna više ne znači ništa kad su troškovi višestruko narasli i poskupili život.

Osobe s invaliditetom još djeluju pasivno i čekaju državu da riješi njihov problem, ali ni udruge osoba s invaliditetom nisu u mnogo boljem stanju. Za njih se ne čuje i ne osjeti se da nešto korisno rade. Zanimljivo je to kako smo svi postali pacificirani, a da nismo ni svjesni. Kao da nam je netko dao injekciju pa smo u nekom bunilu. Znam, mnogi će reći – pa nije ni drugim građanima mnogo bolje…

Nije, slažem se. Dok jedni jedva spajaju kraj s krajem, drugi mogu uzeti milijarde, oprati novac, bježati po svijetu i praviti se blesavi – jer kao oni ništa ne znaju, biti u zatvoru, skupljati za jamčevinu i kad skupiš, možeš slobodno šetati i hraniti golubove. Ja sam zapravo samo ljubomoran… htio bih i ja da me ljudi snime kako ih hranim. I što općenito nemam to iskustvo boravka u zatvoru – sigurno ima dobrih priča tu… blog bi bio još sočniji…  i naravno da prijatelji za mene skupe koji milijunčić.

Ova zemlja postaje kao iz Alana Forda. Dečki imaju svoju cvjećarnicu, obrću poslove, a kad ih ulove, onda je to komad torte (peace of cake) koji ne mogu svi dobiti… a to se odnosi i na osobe s invaliditetom.

Vratimo se na njih, osobe s invaliditetom. One se bave sportom, umjetnošću, krate dane, čitaju knjige, slušaju glazbu, a ako imaju novca, odu u kino, shopping (ali to su toliko male svote jer znaju da su izgubljen slučaj zato što ih država promatra ne po imenu, već kao brojke).

Do kad će biti takvo stanje, ne znam. Ali znam da moramo nešto sami napraviti jer neće nam pomoći nitko. Prema državi koja nas ne vidi i ne čuje moramo se postaviti sami. Jer u biti – država je još veći invalid nego što smo mi sami! Vidi ironije! Ali Alan Ford nije ironija. Alan Ford je naša stvarnost i naše pitanje što radiš u životu. Hraniš se, radiš, spavaš, imaš seksualne odnose i netko ih ima s tobom (pa makar to bila država!).

A ti na kraju ostaješ majmun s bananom i tupim pogledom i pitaš se: Što da ja napravim?! Mogli bismo skupiti novca, koliko ga imamo, i angažirati skupe odvjetnike. Platiti im da tužimo državu za sve ono što nam je uskratila, a po međunarodnim konvencijama, kao osobe s invaliditetom, imamo pravo uživati u svojim pravima. Npr., to su pravo na pristup liječniku, pravo na obrazovanje sa svim dodatnim potrebama, pravo na rad i zaradu i pravo na pravnu pomoć itd.

Majke i očevi djece s invaliditetom imaju pravo dobiti sve što im Konvencija o osobama s invaliditetom i Konvencija o djetetu omogućuje, a da pritom ne moraju imati grč na licu kad idu liječniku. Jer još imamo ustanove poput domova zdravlja, bolnica, socijalnih ureda itd. koji nisu prilagođeni za osobe s invaliditetom. Za sve to bi trebalo tužiti državu! Uzeti joj milijarde i onda bismo mi kao osobe s invaliditetom isto mogle hraniti golubove i pričati okolo kako ćemo postati premijeri. Mogli bismo i osnovati stranku, naprimjer da se zove "I mi svog konja za trku imamo".

Uskoro će izbori, prvo za parlament EU-a, pa onda predsjednički i zatim parlamentarni. Parlamentarni možda budu skupa s predsjedničkim. Čisto radi uštede – jer će tako ostati više za nove državničke automobile, naravno, s grijanim sjedalima i batlerom.

Naravno da sam ja ljubomoran na njih. Ja bih prvi htio imati grijano sjedalo! Uostalom, malo da uzdrmam dosadni život. Ovo što ste pročitali, to je istodobno ironija i stvarnost. To više nije ni plač, ni smijeh, ni vrisak, već očaj - čekanje da se stvari pokrenu, ali tako da se sustav sruši i izgradi nanovo!

Vaš bloger Hrvoje Antonio (volim skupe zvučnike) Belamarić.

P.S. Slušajte sljedeću emisiju "Jedan plus jedan" u novom terminu od 18:00 do 18:30 ponedjeljkom na Drugom programu Hrvatskog radija gdje nam je život kolačić i čokolada. Urednik je Goran Kušec, a autor i voditelj sam ja.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a