HR na EU cirkularu

Ugodna mi je ta misao da nam ljudi i događaji dolaze u život kao dijelovi puzzlea, precizno se nadopunjujući i dajući svemu neki smisao. Skloniji sam misliti kako to nije djelo neke više inteligencije već smo mi sami u nekim dijelovima života jednostavno pripremljeni svojim očekivanjima na slične sadržaje.

Mene ovih dana opsjeda otpad sa svih strana, i onaj mentalni i onaj stvarni. Prvo je prekjučer došla pljuska Europske komisije Hrvatskoj zvana rano upozorenje zbog rizika neispunjenja europskih ciljeva za razdvajanje otpada do 2020. godine. U 4 opaske i 14 preporuka ukratko stoji da kasnimo s odvajanjem otpada, previše inzisitramo na centraliziranim centrima za pripremu goriva iz otpada za cementare te da bi proizvođači trebali preuzeti puni trošak razdvajanja otpada što za dvije godine uključuje i oduzimanje naplate naknade za PET ambalažu Fondu za zaštitu okoliša.

Na taj komadić slagalice legao mi drugi koji govori da je u porođajnim mukama centra za zbrinjavanje otpada Dubrovačko-neretvanske županije angažirana tvrtka koja je to radila za Smradišćinu (lokalno ime za Marišćinu) iznad Rijeke i istarski Kaštijun. Dakle tvrka koja je projektirala centre čije gorivo iz otpada cementara ne želi jer je previše vlažno, ima previše klorida i nema dovoljnu ogrjevnu vrijednost.

No eto danas i trećeg dijela slagalice. Primorsko-goranski župan Komadina želi otpustiti direktora Marišćine jer se birači sve bučnije bune na smrad. A zapravo direktor traži još malo vremena i još nešto novaca. Četvrti mi je stigao iz vlastitog sjećanja (zločesti novinari predobro pamte). Sjetio sam se Željka Jovanovića koji je prilikom potpisivanja ugovora oko darovnice Europske unije za Marišćinu rekao kako ne zna kolika će biti cijena zbrinjavanja otpada ni hoće li građani plaćati transport do cementare ni hoće li i po kojoj cijeni ta cementara to gorivo preuzeti jer je sretan da centar želi otpad iz Rijeke u čije je ime potpisao taj ugovor.

Peti mi je komadić slagalice sjećanje na ministra Ćorića koji je krajem prošle godine najavio kako se ide, nakon Dobrovićevog razdvajanja, brže s izgradnjom centara za zbrinjavanje otpada. Centara koji, kako kaže šibensko-kninski župan Pauk za Eko zonu, ne znaju gdje će s gorivom iz otpada za koji se mislilo da ga cementare žele a sad se vidi da nije baš za spaljivanje.

I taman kad sam počeo kukati i šrgutati zubima poput većine Hrvata kako smo u banani na kavu mi je stigao jedan stranac koji prodaje spremnike za otpad. Ja se jadam a on mi kaže: "Da, shvaćam ja vas. No ja sam odlučio da učinim najviše što mogu oko onoga što je u mojoj moći jer volim ovu zemlju više nego svoju vlastitu i želim je ostaviti boljom svojem djetetu nego što je bila prije mene."

Jesmo li posve nemoćni? Cirkular kružne ekonomije, koju zahtijeva EU, kao da prolazi kroz svakog od nas odvajajući onaj balkanski dio sklon korupciji i neradu od europskog, sklonog korupciji ali koji ipak uvodi više reda i gradi preciznije, učinkovitije i brže… za javno dobro. A kad to ne čini, tamošnji glavonjići ulovljeni sa šapama u medu javnog dobra bar nestanu trajno iz javnog života.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a