Zlato, srebro, bronca

U Berlinu na Svjetskom atletskom prvenstvu za osobe s invaliditetom nastupilo je 16 atletičarki i atletičara s invaliditetom. To je jako dobar rezultat u startu s obzirom na uložena sredstva.

Još jednom se pokazalo da osobe s invaliditetom imaju izvanredan talent za sport, da su vrhunski sportaši, baš kao i njihovi zdravi kolege. Atletika je dosta težak i naporan sport, a kamoli za osobe s invaliditetom. Nažalost, osobe s invaliditetom koje se žele baviti atletikom, u Hrvatskoj mogu trenirati samo na Mladosti u Zagrebu. To ovaj rezultat čini još većim.

Osobe s invaliditetom, osim što moraju posjedovati opremu, koju nemaju, pa ju dobivaju kroz donacije raznih firmi, moraju ulagati u vitaminizaciju što im pokriva Paraolimpijski savez. Unatoč tome, još smo mi daleko od onoga koliko u sport za osobe s invaliditetom ulažu neke druge zemlje. Pogotovo što se tiče atletike. Kad osobe s invaliditetom već pokazuju toliku želju za bavljenjem atletikom tj. sportom općenito, onda bi ih netko morao pratiti i to im omogućiti.

Od svih sudionika, a sve ih cijenim, istaknuo bih osvajače medalja: Zoran Talić (skok u dalj T20; zlato), Matija Sloup (bacanje kugle F40; zlato), Ivan Katanušić (bacanje diska F64; srebro), Deni Cerni (bacanje kugle F33; srebro), Vladimir Gaspar (bacanje koplja F41; bronca), Miljenko Vučić (bacanje kugle F12; bronca), Mikela Ristoski (skok u dalj T20; bronca), Petra Struklec (bacanje kugle F40; bronca).

Izbornik ove reprezentacije je Damjan Sedić. Pokazao je kako se s osobama s invaliditetom može dobiti prave rezultate, ako im se pravilno pristupi. Ova slova i brojke pokraj discipline označavaju kategorije unutar kojih se atletičari natječu. Zbog različitosti dijagnoza, kategorije su raznovrsne, a osvajanje medalje u bilo kojoj od njih je iznimno velik uspjeh. Svatko od osvajača medalja, pogotovo kada se uzme u obzir dijagnoza, napravio je sjajan uspjeh. Pogotovo kad se uzme u obzir broj sudionika: 600 atletičara iz 39 zemalja svijeta. Prvenstvo se održalo na stadionu Friedrick Ludwig Jahn.

Volio bih da svi skupa shvatimo, pogotovo oni koji daju novce za sport, da osobe s invaliditetom postižu vrhunske rezultate u nemogućim uvjetima te da se stanje mora promijeniti. Isto tako volio bih naglasiti da je malo smiješno da Paraolimpijski odbor za sport osoba s invaliditetom dobiva jedva 1,5% proračuna od Olimpijskog odbora. Treća stvar, veliko hvala svim sportašima s invaliditetom koji pokazuju trud, volju i želju jer nemojmo zaboraviti: sami dolaze na treninge, sami plaćaju dijelove putovanja. Uz to, mala im se pozornost obraća kada osvajaju medalje.

Zanimljivo je reći da smo mala zemlja i da stvaramo vrhunske rezultate bez obzira što šira društvena zajednica nema baš sluha, a politika se s osobama s invaliditetom, pogotovo kad imaju medalje, voli samo slikati.

Atletika nije na cijeni ni kod zdravih sportaša, a kamoli kad se njome bave osobe s invaliditetom. Zanimljiva je još jedna činjenica; da nemamo još barem jedan ili dva stadiona (adekvatna terena) gdje bi se mogli održavati treninzi. Tako da su osobe s invaliditetom uvijek u drugom planu što se tiče treninga i pripreme.

Ovo je samo par crtica koje pokazuju da osobe s invaliditetom jako puno daju ovom društvu, ali ovo društvo ih dijelom još uvijek izolira.

Ovo je bio kratki slatki blog, kao Bajadera.

Vaš bloger, Hrvoje Antonio Belamarić.





Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a