Moje ličko ljetovanje, Andrea Buča

Kolovoz. Redovito iznenadi svojim toplinskim udarima. "Šta je ovo došlo, otopit ćemo se," zapomažu s obale iscprljeni, što domaći, što turisti. Vruće besane noći, užareni dugi dani, u mondenim ljetovalištima mravinjak na plaži, u skrivenim uvalama privilegirani, smještaj rezervirali preklani. A Lika, prostrana i čarobna strpljivo čeka. Kapaciteta ne manjka, veseli domaćini, hladne rijeke, planinska hladovina, najbolja rakijica, janjetina i škripavac. A tek ličke noći…legneš, zaspiš. Svježa arija i poplun. Pametnom dosta. Nakon ubrzanih priprema (jer do zadnjeg nisam znala idem li) priključujem se koloni prema jugu. Umjesto morske destinacije, rodne kuće i materine spize, stišćem kočnicu i stajem u Lici!

Snimam putopisni serijal.

Krasno iliti kako uspomena na gorki srčanik može biti jedna od najslađih

Mjesto od 500 stanovnika, a svi zaposleni? Krasno zvuči, zar ne? E pa u Krasnom, u Krasnu, (nikako upamtiti kako se izgovara s čim Krasnari imaju issue) vrijedni su i poduzetni. A i kreativni. Možete li zamisliti pčelu na cvijetu izrezbarenu motornom pilom? Josipove nagrađivane drvene skulpture danas krase Krasno.





Osim zvuka motorki, još je nešto divlje u zraku! Iza rangerice Ljlje prašina se diže, i to doslovno. I dizala se bogme dok smo u Lada Nivi jurile šumama Krasnog, Krasna (jesam li spomenula da imaju issue?) raspredajuć' o blagodatima života u divljini, prirodi koja za sve ima lijek. Od poskakivanja makadamom čovjek ogladni. Na vidikovcu iznad Krasnog (ili Krasna?) najbolji je gulaš od divljači. Nisam ga jela godinama…ne volim lovce, ne jedem divljač, no ovaj je bio ukusan. Vjerujem da je do pogleda na planine i dolinu u kojoj se skrasilo Krasno.


Ženama ovdje ništa nije teško, zavrni rukave i stvori život u kojem uživaš na kraju dana, bilo da si rangerica, farmerica ili mljekarica. Nema ovdje ni vremena ni mjesta za fejkanje, what you see is what you get. Barem ovo što sam ja vidjela. I ja sam zavrnula rukave od kute, pomuzla kravu, proizvela i prodavala sir. I to ne obični, onaj škripavi od kojeg sline cure.


Krasno je dušu dalo za eko proizvodnju hrane. Trebalo se samo dosjetiti. Počela je za sebe, a sad svojim plodovima Josipa opskrbljuje pol Kvarnera. U njenoj obitelji svi delaju. I svi vole smoothie, onaj lički, s kupusom. Osobito dida Zvonko, red smoothia, red srčanika-najopakije rakije u Svemiru, koja sve bolesti liječi. To mi dajte!! U pravu je Zvonko, gorki srčanik momentalno pokreće pjesmu, onu o sokolu koji je poželio još jednom svoju Liku preletjeti! Ta je Zvonku najmilija. A i meni je sve draža.

Jel' joj i na Velebitu pjesma na pameti ili je za njom pokrenuta potraga - sljedeći tjedan o avantuarama na Velebitu.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a