Akcija isplativi stadion

Kada sam preslušao zagrebačkoga gradonačelnika kako jučer u zagrebačkoj Skupštini govori zastupnici Katarini Peović Vuković: To će biti Hrvatski nogometni dom i najljepši stadion u ovom dijelu Evrope, potrošit ćemo novaca manje nego što su oni učinili za ugled ove zemlje, i Grad Zagreb i Vlada, vi možete crknut od tuge, znam da vam nije lako!, pomislio sam kako je zastupničko pitanje cijene stadiona ipak višestruko opravdano. Nekoliko dana prije gradonačelnik je spomenuo 100 do 120 milijuna eura za stadion kapaciteta 35 tisuća gledatelja ili 2857 do 3428 eura po sjedalu.

Ako se uzme kao kriterij broj gledatelja (ne mora biti jedini, cijena može ići u nebo ovisno o krovu i dodatnim sadržajima) onda valja reći kako su nedavno njemačke tvrtke za gradnju i upravljanje stadionima procijenile kako se objekt, koji ispunjava sve uvjete za međunarodne utakmice, može u Hrvatskoj izgraditi za 1500 do 2000 eura po sjedalu. Ili 52 do 70 milijuna eura za 35 tisuća gledatelja. I ta je procjena zagrebačkoj gradskoj upravi poznata. U s nama usporedivoj Mađarskoj cijene nedavno izgrađenih stadiona kretale su se od 18432000 do 2300 eura po sjedalu.

Pa dobro zašto sam onda sumnjičav prema tom darežljivom kumu? Jednostavno teško mi se ne sjetiti kako je bujala cijena zagrebačke spalionice otpada od početnih 150 do kasnijih 400 ili 700 milijuna eura .
Ili kako je preplaćen zagrebački pročistač otpadnih voda.

S druge strane isplativo upravljanje stadionom, koji ne može napuniti hrvatski nogometni prvak a to će tek nekoliko puta godišnje možda moći hrvatska nogometna reprezentacija, pravo je umijeće. Teško je ne pomisliti na sramotu splitske Spaladium Arene. U spomenutoj Njemačkoj ali i u drugim razumnim zemljama stoga vrlo pomno planiraju cijelo naselje oko stadiona od popratnih sadržaja nogometnih škola za djecu, poslovnih prostora (praznih ima u Zagrebu napretek), ugostiteljskih sadržaja do dijeljenja stadiona na više klubova različitih sportova.

Sve to zajedno ponekad ne može učiniti taj objekt isplativim bez veoma jakih sponzora od osiguravateljskih kuća do automobilske industrije u gotovo svim zapadnim, jačim ekonomijama od hrvatske.

Ili postavljam kriva pitanja i Hrvatski nogometni dom ne mora biti isplativ nego može stvarati dugove? I u tom slučaju sve se može izračunati mnogo prije gradnje, ugradnje, rezanja vrpci i mamurluka od bogatog domjenka za otvaranje.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a