PFF - Festival i sve njegove žene

Dosadašnji tijek 65. Pulskog festivala su – uz činjenicu da je, što zbog nogometa što zbog kiše, jedino film svečanog otvorenja prikazan u Areni – obilježili solidni filmovi i niz sjajnih ženskih uloga, a to je zapravo nastavak trenda u hrvatskoj kinematografiji.

Obje ocjene valjane su za Aleksi Barbare Vekarić kojim je festival otvoren. Još u nizu svojih uspješnih i nagrađivanih kratkih filmova, Vekarić se uglavnom bavila identitetnim djevojačkim pitanjima pa je takav narativ preuzela i u svom dugometražnom debiju. Naslovna junakinja - u interpretaciji još jednom sjajne Tihane Lazović, prisutne u gotovo svakom kadru - vraća se na rodni Pelješac nakon neuspješnog pokušaja studiranja. Otac (Aljoša Vučković) joj je uspješni vinar, žive u prekrasnoj kući, no Aleksi takvim životom, na žal svojih roditelja (majku joj glumi Neda Arnerić koja je prije točno trideset godina osvojila Zlatnu arenu), ne bi bila zadovoljna. Umjesto roditeljskom poziva Aleksi, vrati se doma!, ona bi radije odazvala neobaveznom umjetničkom život fotografkinje pa čekajući poziv za angažman u Berlinu, dane provodi lutajući od zabave do zabave i od muškarca do muškarca među kojima se posebno zbližava s lokalnim glazbenikom Goranom (Goran Marković kao vjeran Lazovićkin partner još iz Zvizdana ovdje se okušao i u pjevanju). Njezina jedina prijateljica je zgodna susjeda (Nataša Janjić) s brdom djece i mužem kojeg sama naziva Đukelom te je njezin život motiv više u Aleksinu redoslijedu želja. No, što zapravo Aleksi želi? To pitanje problematizira i autorica filma stavljajući svoju junakinju, svim nevoljama usprkos, u feelgood poziciju izgradnje identiteta, a ne potrage za istim. Sjajna Lazović i niz epizodnih likova, malomišćansko-ladanjska atmosfera te na filmu konačno otkriveni pelješki raj jaki su aduti Aleksi. No, dojma smo i kako smo osnovni narativni ton i krajnje scenarističke namjere prepoznali još na polovici filma te od tada samo čekamo na koju će stranu pelješki vjetar otpuhati Aleksi.

Nakon žanrovski usmjerenog i solidnog debija Nije sve u lovi, Dario Pleić se u Pulu vratio s Domom, zanimljivim spojem ljubavne priče, egzistencijalne drame i društveno-angažiranog filma o bračnom paru s bebom kojem zbog ovrhe prijeti iseljenje iz stana. Kriminalni spoj surovih bankara, lopovskih poduzetnika i loših zakona prijeti korak je ka raspadu jedne obitelji kroz čiju nas je ljubavnu kronologiju Pleić proveo s dominantnim prijetećim kadrovima u čemu je imao doličnu potporu direktora fotografije Igora Zelića i autora glazbe braće Sinkauz. Judita Franković u većoj i Mislav Čavajda u znatno manjoj mjeri nose film prema pomalo aktivističkom kraju u kojem Pleić vještom izmjenom pa i potpunim obratom rakursa kamere propituje gledatelje o njihovoj ulozi u legalnoj pljački, odnosno o tradicionalnoj hrvatskoj šutnji. Odmah nakon novinarske projekcije filma krenule su šale da je kao producent filma s obzirom na tematiku mogao biti potpisan Sinčićev Živi zid, no to ne umanjuje u cjelini solidan dojam o Domu.

Dosadašnju razinu ovogodišnjeg festivala još više su podigli Sara Hribar i Marko Šantić pri čemu je Lada Kamenski autorski projekt Hribar u koji se Šantić uključio još dok je bila riječ o kratkoj formi, a ne o dugometražnom prvijencu. U njemu mladi redatelj (Frano Mašković) na nekovrsnu audiciju za film o propasti poznate krojačke industrije poziva tri velike glumice – Kseniju Marinković, Doris Šarić Kukuljicu i Natašu Dorčić - kako bi među njima odabrao onu koja će tumačiti naslovni lik. I tu kreće jedan efektan metafilm snimljen u dvadeset kvadratnih metara koji otkriva bremenit odnos među glumicama, ogoljava glumački i redateljski posao uz dozu zamamne improvizacije u koje su tri velikanke hrvatskog glumišta unijele i mrvice privatnog života. Nešto između Ogrestinih Projekcija i Marasovićevog Vis-A-Visa, a opet svježe.

Pa kad smo spomenuli Marasovića, dodajmo kako je u konkurenciji prikazan njegov četvrti dugometražni film Comic sans već viđen u kinima te oslonjen na zapreten odnos oca i sina u kojem su Mladen Burić i Janko Popović Volarić tek malo poremetili dojam o tri festivalska dana protekla u znaku sjajnih glumica i živopisnih ženskih likova...



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a