Gol! Gol! Gol!

Pri kraju smo svjetskog prvenstva u Rusiji, gdje će se u finalu susresti stari rivali Hrvati i Francuzi,  mudrost i mladost. Svi očekuju, nadaju se, priželjkuju da će Hrvati prvi put u svojoj povijesti osvojiti svjetsko prvenstvo, ali vaš bloger ne bi bio nezadovoljan da  budemo i vice prvaci ili drugi na svijetu. Dečki su s izbornikom Dalićem napravili vrhunski rezultat koji nitko nije očekivao.

To su 22 igrača plus izbornik čijem se rezultatu I postignuću već sad divi cijeli svijet, ne samo Hrvatska. Spomenut ću njihova imena.

VRATARI: Danijel Subašić (Monaco), Lovre Kalinić (Gent), Dominik Livaković (Dinamo)

OBRAMBENI: Vedran Ćorluka (Lokomotiv), Domagoj Vida (Bešiktaš), Ivan Strinić (Sampdoria), Dejan Lovren (Liverpool), Šime Vrsaljko (Atletico Madrid), Josip Pivarić (Dynamo Kijev), Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Matej Mitrović (Club Brugge), Duje Ćaleta-Car (Red Bull Salzburg)

VEZNI: Luka Modrić (Real Madrid), Ivan Rakitić (Barcelona), Mateo Kovačić (Real Madrid), Milan Badelj (Fiorentina), Marcelo Brozović (Inter), Filip Bradarić (Rijeka)
NAPADAČI: Mario Mandžukić (Juventus), Ivan Perišić (Inter), Andrej Kramarić (Hoffenheim), Marko Pjaca (Schalke), Ante Rebić (Eintracht)

Toliko od mene o Svjetskom prvenstvu uvodno jer je ovih dana zasjenilo baš sve drugo.

Ali ima tema koja me muči - turizam i osobe s invaliditetom.  Čini se, nismo se maknuli daleko od prošle godine u turizmu kad je riječ o osobama s invaliditetom. Na nekim smo pozicijama na istome kao i lani.

Naše Ministarstvo turizma u ovogodišnjim brošurama, lecima i video spotovima nema osoba sa invaliditetom, što mi govori da njih ne ubrajamo kao turističke potrošače. Zaboravljamo,  Europa je sve starija, u njoj ima puno osoba s invaliditetom. I oni su turisti koji bi żeljeli doći na Jadran i uživati u gastronomiji, prirodi i čistom moru. Jesmo li isključivi, nudimo li turističke usluge samo onima koji nemaju invaliditet, gledamo li tko jest osoba s invaliditetom, tko nije?

Hrvatski turizam ima mana, nisam otkrio ništa novo, nemamo dovoljno hotelskih smještaja i apartmana koji bi bili prilagođeni ljetovanju osoba s invaliditetom. Inače, osobno sada boravim na otoku Braču u mjestu Supetar i mogu napisati - imam prilagođen apartman, ali imamo i domaćicu Vinku koja stalno brine da gosti dobiju sve što trebaju, pa čak i više od toga.

No, ona sama ne može sve. Recimo, trajekti. Žao mi je da nam trajekti nemaju liftove ili pokretne trake za lakše prebacivanje u salon broda. U subotu dok budete čitali ovaj tekst, ja ću se rolati gradom Splitom na putu prema Braču, a pomagat će mi moja asistentica Marija. Uvidjet ćemo sve nedostatke i sve pozitivne stvari koje se tiču osoba sa invaliditetom, ali je već neke znam od prošle godine.

To su visoki nogostupi, kameni, neprilagođeni osobama s invaliditetom što je donekle posve normalno jer je Split stari povijesni grad. U ovom trenutku u Splitu sve je spremno za "Splitsko ljeto", no ono što Hrvatskoj u turizmu nedostaju su sadržaji poput kazališnih predstava, animacija za djecu, do raznih koncerata (rock, pop, jazz),  kina na otvorenom, možda koncept poznatih starih filmova gdje bi ljudi uz hladno piće uživali uz filmske klasike. Nije da događanja nema, ali ih nema svugdje i nema ih dovoljno.

To pokazuje kako nismo prepoznali da turistima nije dovoljno dati sunce, more i nešto s roštilja.

Imamo bogatu kuhinju i imamo mogućnost da ljude koji stalno jedu fast food naučimo zdravoj prehrani, prije svega zbog samog zdravlja. Evo prijedloga. Mogli bismo napraviti raznorazne seminare gdje bi turistima različitih kultura ponudili da sami skuhaju ili naprave "hrvatsko zdravo jelo". Djeca nam isto nemaju sadržaj na moru - osim da ih pustiš u more, nema nikakvih drugih sadržaja gdje bi ta djeca pokazala svoj talent, raskoš i gdje bi se vidjela različitost svih jezika, kultura koje su sad trenutno na Jadranu.

Djeca inače nemaju socijalnih barijera, za razliku od njihovih roditelja ili odraslih, ne razumijem zašto se nije napravila radionicu učenja različitih stranih jezika tamo gdje odsjedaju kao turistički gosti. 

Jedna stvar koja me jako smeta u našem turizmu, čini se da sve baziramo na restoranima i ugostiteljskim objektim, suncu, moru - a zaboravljamo bogatu kulturnu baštinu, običaje, zanate i nove medije.

Nedostaje nam u turizmu da ljude gurnemo u polja masline, da ljudi oberu masline i nauče kako se proizvodi maslinovo ulje, kao i kako su naši stari radili vinovu lozu i vino. Nešto slično kao kad turisima dajemo da beru sol. Jer moramo čuvati ono što nam je priroda dala i moramo prenijeti na mlade generacije i na sve one turiste koji dolaze  da vide kako Hrvati imaju priču koju može prepoznati svaki turist, da bi mogao priču i dalje pričati svim svojim prijateljima i sredini u kojoj boravi. Ne samo nogomet.

I u svemu tome, Hrvatska nikako ne smije zaboraviti ni osobe s invaliditetom. Imamo ljekovito more, blato na moru, sunce koje diže razinu sreće, možemo ponuditi još mnogo toga. I još jedna bitna stvar - ne smijemo biti isključivi ni prema kome, ma otkud on dolazio, pa tako ni prema osobama s invaliditetom. Toliko od mene za prvi ljetni blog, čitamo se u subotu, a novi blog uskoro slijedi.

Vaš Hrvoje Antonio Belamarić.

*stavovi kolumnista nisu stavovi HRT-a, niti nužno odražavaju mišljenje HRT-a