Gem - set - meč

Ovaj blog posvećujem našem najboljem tenisaču u kolicima koji na svjetskoj rang-listi tenisača u kolicima zauzima 61. mjesto. Ime mu je Anto Joskić.

Anto Joskić stradao je u Domovinskom ratu i poslije toga je shvatio da se sportom osobe s invaliditetom uključuju u normalan život. Tako se počeo baviti tenisom u kolicima. Ovo ispod je dio njegovog maila koji mi je poslao i razlog zbog kojeg pišem o njemu:

"Imam 28. godina, u 6. godini sam nastradao u ratu, od tada sam u kolicima s dijagnozom paraplegija. Tenisom u kolicima se bavim od 13. godine, od 16. nastupam za hrvatsku reprezentaciju. Višestruki sam i aktualni prvak Hrvatske u tenisu u kolicima, te od ovog tjedna najbolje plasirani hrvatski tenisač u kolicima na svjetskoj rang-listi na 61. mjestu. Veliki cilj i želja su mi izboriti nastup na paraolimpijskim igrama u Tokiju 2020., kao prvi Hrvat u ovom sportu. Za to moram ući među 50 najboljih na svijetu. Da bi uspio u tome potrebna mi je pomoć sponzora, jer da bih imao uspjeha u tenisu, mora se ići na barem 15 međunarodnih turnira godišnje što stoji puno novca. Osvojio sam sedam međunarodnih ITF turnira u parovima, te igrao tri finala u pojedinačnim turnirima uključujući prošli tjedan Zagreb Open, gdje sam izgubio od Josefa Rieglera iz Austrije - 30. igrača na svijetu. Sportska kolica za tenis stoje više od 30.000,00 kuna, a za odlaske na turnire, svaki je minimalno 600 eura u Europi, a izvan Europe više od 1.000,00 eura, tako da je za jednu sezonu potrebno 7-8 tisuća eura."

Osim što mu nedostaje sponzor i sustavno financiranje, ovo je jedna pozitivna priča koja pokazuje da kad jednom nastupi invaliditet, čovjek se ne mora prepustiti nego može tražiti nove izazove u drugim aktivnostima u životu, kao npr. sport. Pitanje financiranja sporta osoba s invaliditetom nije riješeno na adekvatan način. Zato osobe s invaliditetom koje se bave sportom za to bavljenje dobivaju puno manje iznose, a sport osoba s invaliditetom dvostruko je skuplji zbog određenih pomagala i samih putovanja. Tenis je najbolji primjer za to. U tom sportu stalno se putuje po turnirima (baš kao i normalni tenisači), ali ako nemate riješeno financiranje, onda to sve skupa postaje problem. U konačnici, ne možete napredovati na rang-listama.

Kad sam razgovarao s Antom, naglasio mi je problem nabave sportskih kolica u njegovu slučaju, za tenis, iako je isti problem prisutan i u npr. košarci. Tenis je općenito skup sport, reketi i ostala oprema, a i tereni, nisu jeftini. Tako da ispada da se ti iz entuzijazma baviš sportom, a da za to zna samo tvoja obitelj i uži krug prijatelja. Oni također svi uskaču u pomoć, kako tko može. Naravno, bez njih bi sve bilo puno teže.

Mene je ovaj rezultat Ante Joskića, blago rečeno, oduševio. Iz jednostavnog razloga, on i dalje igra tenis s minimalnim sredstvima, uživa u tome što radi i ne vidite ga na naslovnicama naših medija kao jedan pozitivan primjer od kojeg bi društvo moglo puno toga naučiti. S druge strane, možda bi se i još osoba s invaliditetom uključilo u sport, kada bi saznale za njega. Nažalost, sve se svodi na senzaciju, trivijalnosti i zato priče poput Antine teško dospijevaju u medije.

Volio bih u budućnosti još više čuti ovakvih pozitivnih priča. Sigurno ih ima. Ali, osim što ih treba pronaći, treba ih, još važnije, poticati. Treba pokazivati pozitivne primjere uključivanja osoba s invaliditetom u društvo. Isto tako, Ante mi je naveo nekoliko primjera sa svojih putovanja. Kaže kako se točno vidi koje zemlje jako puno ulažu u senzibilizaciju društva na osobe s invaliditetom te koje pokazuju svijest prema osobama s invaliditetom.

Za kraj spomenimo da se u Zagrebu svake godine održava hvaljeni teniski turnir za osobe s invaliditetom koji Zagreb stavlja na kartu svijeta po tom pitanju. Nagradni je fond za pobjednika tri tisuće dolara, a do tog podatka došao sam kopajući po službenoj internetskoj stranici međunarodne teniske federacije za tenisače u kolicma.  I po tom podatku vidi se razlika između tenisača u kolicima i njihovih "zdravih kolega".

Inače, Anto ovaj vikend nastupa u Austriji na turniru, a u ponedjeljak gostuje u studiju "Dobro jutro, Hrvatska". Pričat će o svom putu, problemima s kojima se susreće i sportu osoba s invaliditetom općenito.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić.



Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a