Kako se voziti, a ne izgubiti u snijegu

Kad padne hrpa snijega onda ja moram stavljati lance kako bih se mogao kretati. Nemojte misliti da dramatiziram, zima je i to je normalna stvar, ali morao sam dati svoj osvrt jer mi koji se rolamo ili koristimo kolicima imamo problem sa snijegom. Mnogi vole snijeg gledati s prozora i uživati uz topli kamin ili peć ili pak uz logorsku vatricu.

Ajde da se ne lažemo i da ja budem iskren prema vama, snijeg ne volim, a niti zimu. Zbog nje moram imati sedam ili osam vesti, tople hlače, a kad dođem na posao moram izvoditi striptiz tj. pola sata se skidati, pola sata se oblačiti. Inače, mnogim osobama s invaliditetom zbog slabe cirkulacije zima ne odgovara jer se zimi jako teško ugriju.

Neki gradovi su bolje, a neki lošije očišćeni. Grad Zagreb ima prolaznu ocjenu čišćenja, ali u nekim kvartovima ljudi jednostavno zaboravljaju svoje dužnosti u vezi čišćenja pred ulazima. Osobama s invaliditetom je teško očistiti snijeg, ako nemaju nekog svog. Dežurne službe čiste bolnice, javne ustanove, škole, prilaze domova zdravlja i kina, kazališta itd. Osobama s invaliditetom je i prijevoz javnim prijevozom u zimskim uvjetima problem, pogotovo kada žive u mjestima koja nisu Zagreb (npr. Velika Gorica, Jastrebarsko, Samobor, Zaprešić itd.). U tim gradovima je i čišćenje snijega problem, nogostupa, prilaza i svih drugih stvari koje su bitne kako bi svaka osoba, a onda i osoba s invaliditetom, mogla doći do dućana, liječnika ili ljekarne.

Po ovome vidimo koliko lokalne samouprave brinu o svojim građanima koji imaju bilo koju poteškoću u kretanju. Ipak, moram se osvrnuti i na osobe s invaliditetom koje žicaju na ulici i one koji zbog razno raznih problema nemaju riješeno stambeno pitanje, pa noći provode na željezničkim kolodvorima i slično. Ali osvrnut ću se i na ostale osobe koje su na ovom hladnom vremenu vani, a inače su beskućnici. Jučer sam na radiju čuo da dio njih ne želi u Kosnicu ni u Caritas nego i dalje na ulici prkose zimi. Moja preporuka je da se ipak sklone u tople objekte jer je ipak život u pitanju. Zašto smo kao ljudi toliko tvrdoglavi pa radimo protiv sebe? Tu moram pohvaliti još neke ljude koji su uskočili u pomoć starijim osobama kojima je po ovim uvjetima teško izaći iz kuće. To su npr. susjedi koji umjesto njih "skoče" do dućana po namirnice ili do ljekarne po lijekove.

Isto tako, ljuti me kada mediji pišu i govore o polarnoj zimi. Ovo nije polarna zima, ovo je normalna zima. To što mi nismo dugo imali ovakvu zimu nije razlog da se sada preuveličava. Nisam pristalica preuveličavanja, ali mrzim kad se najavljuje smak svijeta, a od toga ništa. Moramo biti realni i normalni. Zima će još malo trajati, ali ne treba stvari uveličavati tamo gdje to ne treba.

Nadalje, mislim da je smiješno kada u Lici padne metar i pol ili dva snijega, a mi se čudimo kao da to nije normalna pojava za taj dio zemlje. Jednako tako čudit ćemo se kad se taj snijeg počne topiti, počnu dizati rijeke te krenu poplave. Tada će i to biti vijest. Nije mi jasna država koja takve stvari ne zna, mora znati prevenirati. Ako ti meteorološke službe dva tjedna najavljuju veliko zahlađenje i snijeg, logično je da se ti za to pripremiš. Ti se ne pripremiš i ne pošalješ vojsku i civilnu zaštitu na čišćenje. Sve drugo je neodgovorno i glupo ponašanje.

Jer meni je žao tih starijih ljudi koji su, u prvom redu napušteni od svojih obitelji koje su otišle trbuhom za kruhom, a potom ostanu, silom prilika, odsječeni od svijeta. Tada država pribjegava novom triku, šalje vojsku, šalje mehanizaciju i kreće akcija čišćenja snijega i dolazak velikih političara koji budu sat vremena i tamo s nekim ljudima te zatim bježe jer ipak u gradu Zagrebu g. Bandić jede snijeg.

Još mi je tragičnije kad premijer dođe, uzima lopatu i dvaput pokaže dobrovoljno kako bi on očistio snijeg. Ili dolaziš pa čistih dva dana ili ne dolaziš jer ovo nema smisla. To ima smisla samo za kamere, novinare koji se smrzavaju da dobiju minutu tona te potom pitaju premijera o svim mogućim i nemogućim temama. A on je samo izašao pokazati, i to loše, kako se čisti snijeg.

Danas sam uvjeren da nam je lokalna samouprava ostala bez mišića jer će svi reći da nemaju novaca za organizaciju čišćenja. Za čišćenje snijega trebaju ljudi, lopate i dobra organizacija, a pošto su ovdje u pitanju Lika i Gorski kotar, onda moraš razmišljati da u proračunu osiguraš sredstva i mehanizaciju za čišćenje golemog snijega. Zašto mi plaćamo župane i njihove zamjenike koji očito ne znaju organizirati život u svojim sredinama.

Toliko od mene u ovoj zimskoj idili, kako bi rekli oni koji vole gledati snijeg, ali uživati u toplom.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić.



Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a