Polupristupačan Zagreb

Grad Zagreb je krenuo dolaskom gradonačelnika Bandića u prilagođavanje grada Zagreba još 2000. godine. Krenuo je dobro i osobe s invaliditetom u gradu Zagrebu su dobili prijevoz za nepokretne i polupokretne osobe koje obavlja ZET. To je prijevoz "od vrata do vrata". Isto tako gradonačelnik Bandić je uveo besplatan prijevoz ZET-om za osobe s invaliditetom koji se koriste sa kolicima ili hodalicama, besplatni tramvajski i autobusni prijevoz. Zaposlio je osobe s invaliditetom što u Gradskom poglavarstvu, što u Holdingu, što u Uredu za kulturu, sport i obrazovanje.

Ali Grad Zagreb još ima dosta toga napraviti za osobe s invaliditetom po pitanju obrazovanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Isto tako mislim da u zadnjih par godina se vidi da Grad Zagreb ima problem u rješavanju problema koji muče osobe s invaliditetom. Sad ću navesti par primjera:
Npr. osobe s invaliditetom koje su nepokretne ili dijelom pokretne još uvijek nema sustava skrbi za osobe koje žele samostalno živjeti a da imaju skrb i pomoć 24 sata na dan, ako im treba. To je jedan problem jer moramo dati osobama s invaliditetom pravo na izbor hoće li živjeti u stanu uz pomoć skrbi ili u domu ili stacionaru kao osoba s invaliditetom.

Drugi problem u gradu Zagrebu je prilagođen taksi za osobe s invaliditetom koji ima rampu za ulazak za osobe s invalidskim kolicima. Treći problem za slijepe i slabovidne osobe su semafori i neujednačena signalizacija tako da se semafori poklapaju pa je osobama koje su slijepe i slabovidne vrlo teško preći križanje.

Četvrti problem je Centar Goljak gdje se školuju djeca s cerebralnom paralizom i gdje je škola i bolnica na neadekvatnom mjestu za tako tešku populaciju koja je uglavnom nepokretna i koja treba pomoć od prijevoza od škole do bolnice gdje ih dijeli jedno brdo, a Centar Goljak je već više od 60 godina na mjestu Goljak Zelengaj i samim majkama je vrlo teško kad moraju s djecom ići na rehabilitaciju, a grad Zagreb nikako da riješi taj problem.

Peti problem je kretanje osoba s invalidskim kolicima u centru grada Zagreba i ostalim dijelovima grada Zagreba. Ima puno rupa, nema dovoljno pristupa, problem su krivo parkirani automobili, problem su terase kafića zato što terase izlaze iz svojih gabarita, a nitko ne gleda kako je nama koji se krećemo putem hodalica, psa vodiča ili bijelog štapa ili invalidskih kolica.

Zanimljiva je još jedna činjenica da svi u gradu Zagrebu pokušavaju prilagoditi grad osobama s invaliditetom ali to im baš i ne ide. I zanimljivo je da je nova pročelnica Romana Galić od kada je došla na funkciju, ja kao osoba s invaliditetom, sam tražio razgovor jer normalno je da svom gradu hoću sve najbolje za osobe s invaliditetom ali do danas nisam dobio ni priliku da ukažem na probleme koje muče osobe s invaliditetom jer ostali gradovi se ravnaju po gradu Zagrebu što se tiče osoba s inaliditetom.

Toliko od mene za ovaj blog.

Hrvoje Antonio Belamarić