Fantastična toplana

Svaki put kad posjetim Split zimi, to bude prohladno iskustvo. Tuširam se u negrijanoj kupaonici, uz ograničenu količinu tople vode na raspolaganju. Brzo se obrišem i što je prije moguće otrčim u hodnik, gdje je moja odjeća položena na veliku električnu peć koja izgleda poput kakve kutije. Taj uređaj, koji se zapravo zove termo akumulacijska peć, izgleda kao da je bio zadnja riječ socijalističke industrijske tehnologije prije 40 godina. Osim hodnika s tim velikim uređajem, ostatak stana prilično je hladan. Spavaće sobe doimaju se poput osunčanog frižidera.

Zbog hladnoće u sobama, kada dođemo u Split netko od manje zimogroznih susjeda obično nam posudi svoj uljni radijator. Sad, usporedimo Split sa Zagrebom. Kao da ste usporedili Zemlju i Mjesec. U Zagrebu imamo puno tople vode, u svim sobama su radijatori, a zima je onakva kakva i treba biti: vani je hladno, unutra toplo.

Kako se ugrijati u Americi

U Americi sam znao kako se moja kuća grijala i kako je imala toplu vodu. U podrumu smo imali centralnu grijalicu koja je zagrijavanjem upuhivala vrući zrak kroz ventilacijske otvore u svim prostorijama. A imali smo i posebnu grijalicu za toplu vodu, veliki metalni rezervoar (puno veći od bojlera iz splitske kupaonice) koji je zagrijavao vodu za cijelu kuću. Oba uređaja radila su na plin i zahvaljujući plamenu proizvodila toplinu. Ako ste i uspjeli potrošiti svu toplu vodu, bili ste bez nje onliko vremena koliko je grijalici trebalo da zagrije nove količine.

U školi smo imali radijatore poput ovih u zagrebačkom stanu, ali smo tamo u podrumu imali nešto što se zvalo kotlana i sastojalo se od mnoštva cijevi i nečeg što je zagrijavalo vodu u radijatorima. Da budem iskren, u tu prostoriju provirivao sam kroz odškrinuta vrata, jer je učenicima bio zabranjen ulaz, a sve skupa djelovalo je prilično zastrašujuće.

Misterij grijanja

Dakle, tako se grije u mom dijelu Amerike i neobično mi je što u Hrvatskoj ne vidim ništa od toga. Koliko sam uspio razumjeti, niti jedna zgrada u Zagrebu u kojoj smo živjeli nije imala kotlovnicu, a definitivno nismo imali bojler u stanu. Ipak, nikad nismo ostali bez tople vode, niti bez grijanja, osim po noći. Tada ga ONI ugase. Čudno mi je to, zato što zapravo nemam pojma tko su 'oni'.

Što je toplana

Znam da postoji nešto što se zove 'toplana' i da je to nekakvo centralizirano grijanje za cijeli Zagreb. Golemi dimnjak koji se uzdiže nad Trešnjevkom u hladna jutra, kada ONI opet upale grijanje, u nebo ispušta dimne oblake. Nemam pojma kako sve to funkcionira i kako uopće može funkcionirati. Kako jedna stanica može grijati cijeli grad? Kakav to pogon mora biti? Naposljetku, isplati li se?

Fantastično

Zamišljam čete radnika kako prije svanuća, u mrazom okovanim jutrima, stupaju prema toplani, spremni pokrenuti mehanizam grijanja gradske infrastrukture. Zamišljam halu s velebnim, kovanim bojlerima ispunjenim ključalom, grgljajućom vodom i preznojavanje zbog podivljalih igala mjerača u narančastom odsjaju razbuktalog vatrenog grotla. Zamišljam znoj i paru, nešto poput panike u strojarnici Titanika, ali vidim i da svi ti herkulovski napori, ujedinjeni s tehnološkim znanjem i iskustvom, rezultiraju neograničenim količinama tople vode u cijevi mog tuša. Wow.

'Toplana' je, po mom viđenju, ledena fantazija, zimska maštarija o ledu i vatri… I jedna od onih divnih popratnih pojava u životu nekog tko živi u mjestu koje ne razumije u potpunosti. Ovdje, čak i najsvjetovnije stvari mogu se činiti fantastičnima.



Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a