Skijanje, zimski turizam i radosti hladnoće

Idući tjedan kreću skijaške ture prema Sloveniji, Austriji, Italiji, Francuskoj i Švicarskoj. Mnogo naših građana ići će na skijanje, a među njima i osobe s invaliditetom. Imamo dvoje skijaša profesionalaca s invaliditetom.

No velik je broj i rekreativaca skijaša. U Austriji, Italiji, Švicarskoj te ostalim skijaškim zemljama osobe s invaliditetom skijaju kao i svi ostali. Koliko god dijelili turizam na ljetni i zimski, on traje cijelu godinu bez obzira na vremenske uvjete. Na Sljemenu ima malo snijega, još nedovoljno za skijanje i sanjkanje. Kako kaže moja kolegica Dubravka, samo je za gledanje i uživanje u bjelini. Dolazi nam uskoro i advent i Zagreb će posjećivati mnogi turisti. Bit će posvuda štandova, a vaš će se bloger truditi prolaziti kraj njih unatoč svim barijerama, mirisati kobasice, kuhano vino te mirise zime koju inače ne volim.

Bit će vrlo zanimljivo, kako bi rekli neki televizijski voditelji, bit će šušura, odnosno kaosa i cirkusa. Nervoza i gunđanje neizbježni su uoči blagdana. Možda i ove godine dobijem po glavi kutijom od nečijih cipela kao što mi se to dogodilo lani na Cvjetnom trgu. Srećom, nije bio play station. Naime, dijete koje bi dobilo taj dar sigurno bi bilo razočarano jer bi ga moja tvrda glava uništila. Ali nema veze, kad je advent, ja znam da glavu moram spustiti jer tko zna koliko bi kutija pobrao njome. Drugi je problem snijeg, led i što moram imati zimske gume, a u ruksaku lance, pa tko god zaviri u moj ruksak i vidi lance, pita me zašto ih nosim, da nisam normalan, a ja ih imam zbog zimskih uvjeta na kolnicima. I ne samo to, ako je puno snijega, onda spojim naprijed i ralicu  kojom onda guram snijeg.

Onda vidim naše starije sugrađane iza kojih sam počistio svojom ralicom da mogu sitnim korakom, jer moraju paziti da se ne ozlijede. Ako slomiju ruku ili nogu, znači da će morati ležati u krevetu, piti čaj i jesti kobasice, ali ne na Adventu, nego kod kuće i 'uživati' u TV programima. No moglo bi im se dogoditi da brzo zaspe jer ne znaš koji je 'zanimljiviji'. Toliko su dinamični da zaspiš s blagdanskom kobasicom u ustima. I onda se normalno svi okupimo oko stola. Prvo ne znamo što bismo jeli, drugo - previše je toga na stolu, jedemo, pijemo neumjereno tako da kad posljednji zalogaj pojedemo, osjećamo se kao da ćemo dušu ostaviti na stolu i tri dana se liječimo od prekomjerne hrane, a ni blizu nije Nova godina kad opet slijedi prejedanje.

Jedino znam tko je sretan i veseo - liječnici u Hitnoj jer svi oni koji su se prejeli dolaze onamo i liječnici im pomažu uljepšati život i osloboditi ih tereta hrane koje su se prejeli zato što su htjeli pokazati da obaraju rekorde za Guinnessa - tko više pojede, pričat će. Najzanimljiviji su mi oni koji kad se vrate sa skijanja po europskim zemljama najprije moraju riješiti dugovanja po karticama, a onda rješavaju uganuća stopala, tetiva i koljena jer svi žele postati Tomba, Janica i Ivica Kostelić. Ne da ne znaju skijati, već ne znaju ni hodati. Oni pametniji na skijalištima drže se birtije i šanka koji im daje oslonac da ne padnu na trbuh, a stolac im ipak ne da da padnu na leđa. Zanimljivo mi je svaki put kad se ti ljudi vrate jer se zareknu da više nikad neće ići na skijanje, da je to glupa moda, no već sljedeće zime opet cirkusiraju po skijalištu.

Ima Zagreb mnogo divnih momenata, iako je meni krivo što ne mogu obući klizaljke pa se klizati po Tomislavcu, piti kuhano vino i gledati zgodne komade u dobrim bundama. To je tako. Ali zato imam prednost što mogu gledati iz sjedećeg položaja i čekati da me neka kutija zvekne po glavi. Ovaj blog mnoge je nasmijao, a to mi je i bio cilj, da shvatite da su blagdani obično vrijeme kad trebamo uživati, družiti se, pjevati i biti s onima koji nas vole. Nevažno je hoćemo li potrošiti na skijanju, u birtiji ili na Adventu u Zagrebu. No nemojte puno trošiti, kupovati skupe darove, gledajte malo oko sebe i ne nosite velike kutije. I darivajte od srca i s velikim osmijehom.


Vaš bloger,
Hrvoje Antonio Belamarić



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a