Keksi i grickalice

Imam hrvatskog prijatelja koji živi u SAD-u. Profesor je na fakultetu i trener studentske sportske momčadi. U odličnoj je formi i vodi zdrav život. Kad je u Hrvatskoj, prakticira maratonske vožnje biciklom uz obalu, vesla oko otoka, penje se na planine. Čovjek je to s puno volje i discipline, što je potrebno da u žiži srednjih godina ostane u takvoj formi. No stavite li pred njega određene hrvatske kekse, pojest će cijelu kutiju odjednom, trpajući čokoladne vafle u usta. Sve dok ne kaže: 'Makni to od mene. Ovo je kao crack'.

Dobrodošli u stvarnost po pitanju hrvatske verzije junck fooda: grickalica i keksa, inače poznatih i kao čokoladna droga. Hrvatska je poznata po svojim nagrađivanim vinima, maslinovom ulju i domaćim specijalitetima poput pršuta i paškog sira. Manje je, međutim, poznato da su barem jednako toliko impresivni, ako ne i više od toga, keksi i grickalice. Moram priznati da takvi zalogajčići imaju puno značajniju ulogu u mom životu od vina i maslinovog ulja. Ukusni su, zarazni i relativno nepoznati izvan Hrvatske, barem u SAD-u. Evo tri takva neizostavna hrvatska proizvoda.

Bez imena

Prije nego krenemo dalje, trebate znati da je ovo blog post na hrvatskom javnom servisu i stoga ne smijem navesti nazive tih proizvoda, pa ću ih opisati. Prvi je keks s čokoladnim preljevom na jednoj strani, a prodaje se u pravokutnoj kutiji. Svatko zna za te kekse i oni se često, kao poklon srednje razine, nose dobrim prijateljima kojima idete u goste. Nisu pomodni poput nekih bombonijera, ali se u njima možda više uživa jer se u pravilu otvaraju kad vam ih netko donese, za razliku od onih drugih koje čuvate kako biste ih nekad u budućnosti poklonili nekom drugom.

Poseban okus

U Americi imamo čajne kolačiće i grickalice, ali nemamo ništa slično jednom hrvatskom proizvodu s okusom kikirikija, napuhanom i hrskavom. Trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem, jer na prvi griz nisam shvatio u čemu je stvar. Onda sam, jedne večeri, napunio zdjelu, nasuo čašu piva i krenuo gledati, kako ironično, emisiju o narkoticima. Nisam se ni snašao, a već sam pojeo cijelu 'party' vrećicu... u mraku, sam samcat. Ovaj proizvod redovito nudim Amerikancima koji posjećuju Hrvatsku. Uživam u tome. Oni su uvijek skeptični, nisu nešto impresionirani, ali uvijek traže još.

Najbolje

I konačno, kraljica svih hrvatskih grickalica. Ovi slatki vafli s tankim čokoladnim premazom toliko su važni u hrvatskom životu da ih možete kupiti u velikom pakiranju, poput cigli. Iako, ti maleni jestivi vražićci toliko su sveprisutni da se čini da ih nitko zapravo ne kupuje, nego oni nekako uvijek osvanu u vašoj ostavi. Živite li u Hrvatskoj, ovi keksi dolaze zajedno sa stanom, jednostavno su njegov sastavni dio. Bili oni odstajali ili svježi, ne možete ih se zasititi i prije nego skužite već ste ih pojeli 20 u nizu.

Mislio sam da je SAD najveći i najbolji proizvođač junk fooda, no sve to blijedi u usporedbi sa zaraznim okusima, kvalitetom i kulturalnom težinom odabranih hrvatskih keksa i grickalica. Kad jednom probate takvu delikatesu, zaboravit ćete na sve one koje ste ranije okusili.

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a