Školski rad

Ne razumijem baš sasvim kako funkcionira sustav osnovnog školstva u Hrvatskoj. Očigledno, školu sam završio u Oklahomi, pa mi vlastito đačko iskustvo ne pomaže da proniknem u ono što se događa u hrvatskim školama. Ono malo što ipak znam, dolazi od moje kćeri. Sedam joj je godina.

Jednog dana rekla mi je da ima novi posao, što je bilo zanimljivo s obzirom da nisam znao ni da je imala stari posao. Načas sam posumnjao u kvalitetu vlastitog roditeljstva. 'Što je tvoj novi posao'? , pitao sam. 'Metem pod', odgovorila je. Mete pod? Je li to škola poput onih iz romana Charlesa Dickensa, gdje djeca moraju zaraditi svoj tanjur kaše? Nadao sam se da tome nije tako, između ostalog i zato što njezin ručak plaćamo.

Različiti poslovi
'Imaju li i druga djeca posao?', pitao sam. 'Tata, svatko ima posao', rekla je. E, tu sam odahnuo. Zanimalo me što sve djeca rade. 'Pa…', promislila je, 'metu podove, brišu ploču, donose papire, odnose čaše i... znaš koji je najbolji posao?'. Odmahnuo sam glavom. 'Biti vođa kolone kad idemo vani!'.

Htio sam znati više o tim 'poslovima', kako se dobivaju? Ima li kakve politike u pozadini? Tko dobiva kakva zaduženja i zašto? Trebam li nekome, za svaki slučaj, odnijeti čokoladu iz svog tajnog ormarića s poklonima? Uskoro sam saznao, a pritom valja reći da moj 'izvor' nije uvijek sasvim artikuliran ni pouzdan, da se u razredu moje kćeri svakog tjedna mijenjaju poslovi i da većina tih zadataka uključuje pomaganje u učionici.

Odgovornost

To je odlično. Sretan sam što se mojoj kćeri povjeravaju zadaci o čijim ishodima ovise i drugi u kolektivu. Vjerujem da nju i ostale učenike to podučava društvenoj odgovornosti i važnosti ispunjavanja njihovih obveza. Nisam siguran vrijedi li isto u cijeloj Hrvatskoj, je li to stvar škole ili čak samo njezinog razreda, ali znam da mi se jako sviđa. U SAD-u nikad nisam radio ništa slično, a mislim da bi bilo konstruktivno.

Kao roditelj kćeri jedinice, lako padam u zamku da gotovo sve odrađujem za nju (također, zato što ja to radim brže). Ipak, u posljednje vrijeme zapazio sam da ona sve više stvari radi sama. Nosi svoj tanjur do sudopera kad završi s jelom, malo više posprema i ne zove me iz petnih žila da dođem u dnevnu sobu promijeniti program dok joj je daljinski upravljač, doslovno, nadohvat ruke. Mislim da njezino novo ponašanje potječe od njezinih poslova iz škole.

Dobro odrađen posao

Znam da ima puno različitih mišljenja i stavova o hrvatskom školskom sustavu, kao i da su mnogi od njih negativni. Ali možda je najvažnije mišljenje jedne sedmogodišnjakinje koja voli matematiku, naučila je čitati i uči što to znači kada drugi ovise o njoj. Način na koji moja kći priča o svojim 'poslovima' u školi daje mi nadu da njezina škola ne samo da radi svoj posao, nego to radi dobro.


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a