Povećalo Damira Matkovića: Brexit može početi

Dom pučana (House of Commons), kako u točnom prijevodu glasi ime Donjeg doma britanskog parlamenta, u srijedu 8. veljače velikom je većinom ovlastio premijerku Theresu May da aktivira članak 50 Lisabonskog sporazuma, i tako počne formalni postupak za izlazak Ujedinjenog kraljevstva iz Europske unije.

Za izlazak iz EU glasalo je 494 zastupnika, a protiv 122. Istina, isto ovlaštenje još mora izglasati Dom lordova, ali to je samo formalnost jer je teško zamisliti da će lordovi glasati suprotno od birača, koji su se na referendumu s većinom od 52% izjasnili za Brexit.

Pretpostavlja se da bi premijerka aktivaciju mogla zatražiti 9. ožujka za vrijeme odavno dogovorenog Vijeća europskih državnika, ali nije isključeno da to bude nakon 25. ožujka, kada se slavi 60. obljetnica Rimskih sporazuma.

U Bruxellesu pretpostavljaju da će Velika Britanija zatražiti izlazak iz jedinstvenog tržišta i carinske unije, te da u pisanom zahtjevu neće biti nekih iznenađenja.

Zna se da će glavni pregovarač EU u pregovorima s Velikom Britanijom biti Francuz Michel Barnier, bivši povjerenik Europske komisije za unutarnje tržište. Pomaže mu ekipa od 30-ak stručnjaka koja već 4 mjeseca danonoćno pregledava sve dokumente kako bi se ustanovile sve veze koje povezuju EU i Veliku Britaniju.

U prvom javnom nastupu, nakon što je u listopadu 2016. imenovan glavnim pregovaračem, Michel Barnier je podsjetio da je jedinstvo prioritet EU-27. Neki britanski dužnosnici otvoreno očekuju 'ovce i novce', upozorio je Barnier i dodao kako je nezamislivo da zemlja koja izlazi sačuva ista prava kao i zemlje članice! Naposljetku, pristup jedinstvenom tržištu uvjetovan je četirima slobodama prometa (robe, osobe, kapital i usluge) koje su neodvojive jedna od druge.

Barnier, inače, ne uživa dobar glas u britanskim krugovima koji ga često opisuju kao Francuza, pobornika čvrstog stava prema Velikoj Britaniji. Pritom valja znati da je, gledano iz britanske perspektive, biti Francuz posebno otežavajuća okolnost. Naime, u posljednjih tisuću godina, otkako su francuski Normani 1066. zauzeli Englesku, dvije su zemlje 900 godina, sve do Prvoga svjetskoga rata, uglavnom bile ljuti neprijatelji.

Istina je da Europska komisija predlaže tvrdu liniju, ali to je više pod utjecajem Njemačke nego li Michela Barniera. Ukratko, s Londonom nema nikakvog početka pregovora o budućim trgovinskim odnosima sve dok se ne dogovori sporazum o načelima razvoda.

London pak želi što je brže moguće početi pregovore o slobodnoj trgovini kako bi umanjio gospodarske posljedice izlaska iz zajedničkog tržišta, prostora bez carinskih barijera na kojem živi 500 milijuna potrošača.

Bruxelles najprije želi s Londonom postići sporazum o tri ključne točke:

Prva su financijski uvjeti izlaska. Još otprije nekoliko mjeseci EK je vladama 27 preostalih članica priopćila da bi London prije konačnog izlaska morao platiti između 40 i 60 milijardi eura. Prema izračunu EK većina duga odnosi se na uplatu u proračun EU. Taj se proračun donosi za razdoblje od 7 godina. Sadašnje proračunsko razdoblje istječe 2020. Proračun EU puni se tako da sve države članice, ovisno o razvijenosti, snazi gospodarstva i broju stanovnika uplaćuju određeni iznos. Proračunski novac kasnije se doznakama redistribuira za različite projekte. Velika Britanija je u skupini najvećih neto-uplatitelja, što znači da više uplaćuje nego što povratno dobiva natrag. Britanski udjel u punjenju proračuna EU iznosi 12% do 15%. To znači da izađe li Velika Britanija sredinom 2019. proračunu ostaje dužna između 29 i 36 milijardi eura. Tom iznosu treba proporcionalno pribrojiti i sve posudbe ili jamstva EU u ime 28 članica (plan za Ukrajinu, plan Juncker, plan Kopernik itd.). Njemačka i Francuska, koje su također veliki neto-uplatitelji ne žele povećanim uplatama kompenzirati britanski izlazak. Riječ je o mnogobrojnim znanstveno-istraživačkim i infrastrukturnim projektima koji su već započeli i Unija ih ne želi prekinuti ili zamrznuti na neodređeno vrijeme.

Druga važna točka je utvrđivanje položaja građana EU koji žive i rade u Velikoj Britaniji i obratno. Prema posljednjim podacima u Velikoj Britaniji ima 3,2 milijuna građana EU, a u EU 1,2 milijuna britanskih državljana. Bruxelles očekuje minimalna jamstva da Europljani koji otprije Brexita žive u Velikoj Britaniji neće biti diskriminirani u odnosu na britanske državljane. Koliko se danas dade razaznati, London bi ipak prednost dao državljanima zemalja Britanskog Commonwealtha, a Europljani bi bili u drugoj kategoriji.

Treća točka je sporazum o irskoj granici. Europska komisija želi specifični sporazum za Irsku kako bi se izbjeglo ponovno uspostavljanje fizičke granice između Sjeverne Irske i Republike Irske jer bi carinska kontrola osjetno usporila promet roba. Istodobno, Bruxelles ne želi da otvorenu irsku granicu London iskoristi da se na mala vrata dočepa slobodnog pristupa unutarnjem tržištu EU. Europska komisija je obrazložila da joj nije namjera kažnjavati Veliku Britaniju nego da na njezinom primjeru želi pokazati da je, kada se sve zbroji i oduzme, bolje biti u Uniji nego izvan nje.

Procjenjuje se da bi pregovori o utvrđivanju polazišnih stajališta mogli bi biti završena u roku od 6 mjeseci. Prema Članku 50. Lisabonskog ugovora procedura izlaska mora završiti u roku od 2 godine. To znači da bi za pregovore ostalo 18 mjeseci i da bi konačni sporazum o razvodu mogao biti dogovoren do listopada 2018. Tekst sporazuma tada trebaju prihvatiti Europsko vijeće, Europski parlament i britanski Parlament, što znači da bi se konačni izlazak Velike Britanije iz EU mogao očekivati sredinom 2019.

Međutim, već danas mnogobrojni stručnjaci upozoravaju kako je riječ o iznimno složenim pregovorima u kojima niti jedna strana nema prethodno iskustvo te da je sredina 2019. preoptimističan rok. Uostalom, Članak 50. predviđa i mogućnost produženja roka od dvije godine, ako se tako dogovore svi sudionici pregovora.

Zanimljivo je da su dan prije glasanja u Britanskom parlamentu, zastupnici Škotskog parlamenta simbolično glasali protiv pokretanja postupka Brexita. U škotskom parlamentu Škotska nacionalna stranka (SNP - Scottish National Party) ima 63 od 129 zastupnika, pa su u pomoć nacionalistima priskočili škotski laburisti koji imaju 24 zastupnika. Rezultat glasanja bio je 90 'protiv' i 34 'za' Brexit. No, Vrhovni sud Ujedinjenog kraljevstva u siječnju je presudio da o Brexitu odlučuje jedino Parlament u Westminsteru, a da glasanja u regionalnim parlamentima nemaju nikakvu pravnu težinu.

Nicola Sturgeon, čelnica SNP-a, izjavila je da je glasanje bilo važan test o tome sluša li se škotski glas u Londonu ili ne. Naime, uoči škotskog referenduma o neovisnosti 2014. London je obećao da će, ostane li Škotska u uniji s Engleskom, Edinburgh gledati kao ravnopravnog partnera bez obzira na činjenicu da Engleska ima 55 milijuna stanovnika, a Škotska 5,5 milijuna.

Čini se da ni među škotskim političarima nema jedinstva oko toga što učiniti dalje. Nakon glasanja u Donjem domu britanskog parlamenta, šefica škotskih laburista Kezia Dugdale upozorila je Nicolu Sturgeon da prestane koristiti Brexit kao prijetnju za raspisivanje novog referenduma o neovisnosti.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u razgovoru koji je  Njemački radio emitirao 12. veljače rekao je da neće tražiti drugi mandat predsjednika EK, te izrazio sumnju da će EU biti jedinstvena tijekom pregovora s Velikom Britanijom. Juncker je procijenio da će Velika Britanija vrlo lako razjediniti 27 preostalih članica tako što će svakoj državi obećati nešto drugo.

EU još nije savladala problem grčke krize, nema jedinstveno stajalište ni o izbjegličkoj krizi, a SAD su dobile predsjednika Donalda Trumpa koji ne krije da mu odgovara slaba i razjedinjena Europska unija. Uz to, u 2017. održat će parlamentarni izbori u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, a sve prognoze govore da će ondje populističke, anti-europske stranke dobiti velik broj glasova. Pregovori o Brexitu, dakle, za EU dolaze u najteže moguće vrijeme.