Diskriminacija osobe s invaliditetom

Dogodila se diskriminacija slijepe osobe Ive Šušak. Argumentacija je sljedeća - Iva Šušak slijepa je osoba i teško bi se kretala po školi. Iva Šušak završila je fakultet i predala molbu za posao i želi i zna raditi pa otkud pravo ravnateljici OŠ Janka Draškovića Danici Rajković da možda nenamjerno diskriminira Ivu Šušak.

Još je mnogo diskriminacija kada je riječ o osobama s invaliditetom, samo se ne zna o kojim se osobama s invaliditetom radi i zašto su diskriminirane. No, treba pitati tko će i kada platiti kaznu za diskriminaciju osoba s invaliditetom. Čak i kad mislimo da nismo diskriminirali osobu s invaliditetom - jesmo. No, u većini slučajeva i osobe s invaliditetom neće naglasiti da su diskriminirane po bilo kojem pitanju zato što u ovoj državi ne postoji odgovornost prema onima koji su slučajno ili namjerno diskriminirani. Kada se ljudi budu kažnjavali zbog diskriminacije bilo koga i po bilo kojoj osnovi, onda će svi shvatiti da se to ne radi u normalnom svijetu. Da priča o Ivi Šušak nije izašla na jednom našem portalu, mi ne bismo znali da je Iva Šušak ili bilo tko drugi diskriminiran kao osoba s invaliditetom.
Osobe s invaliditetom su diskriminirane na poslu, u zdravstvu, obrazovanju, po tome što ne mogu ući u javne institucije, nemaju dostupan prijevoz u svim dijelovima Hrvatske, ne mogu doći do posla, ali isto tako su diskriminirane i po drugim osnovama jer im ustanove nisu prilagođene kako bi se mogle normalno  kretati.
Kada smo u sustavu obrazovanja, osobe s invaliditetom imaju osobnog asistenta, ali s tim nije isključeno da dijelom nisu uključeni u sustav obrazovanja, što dovoljno govori da primjerice imamo škole koje su nepristupačne osobama s invaliditetom, u nekim školama nemamo prilagođene WC-e osobama s invaliditetom, nemamo natpise na Brailleovu pismu jer ako polazi u školu slijepa ili slabovidna osoba, mora imati pristup informacijama.


Druga bitna stvar, škole u manjim sredinama isto imaju problem nepristupačnosti zato što su mala mjesta ograničena sredstvima. Isti problem imamo sa sudovima u RH. Većina ih je neprilagođena i nepristupačna svim osobama s invaliditetom. Tako ako osoba s invaliditetom treba na sud, mora se informirati kako uopće doći na sud. Centri za socijalni rad također nisu svugdje prilagođeni, a i socijalne radnice najčešće rade u malim sobama tako da osobe s invaliditetom ne mogu ući u ured, ne mogu normalno razgovarati, a u nekim centrima nema ni dizala ni pristupa samoj zgradi. Opet govorimo o malim mjestima čije su centre za socijalnu skrb zaboravili veliki gradovi i centri, ali i samo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Stalno sam pisao da je invaliditet sam po sebi jako skup, a država će opet reći da nema novca da sve pokrije, no ta je ista država potpisala razne konvencije kojima mora osigurati i socijalnim radnicima, učiteljima, medicinskim sestrama i osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju da ne budu diskriminirani. Za ubuduće, ako želimo uključivati osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama u razvoju u društvo, onda moramo smanjiti diskriminaciju na najmanju moguću mjeru i ne smijemo dopustiti bilo kakvu i bilo čiju diskriminaciju bez obzira na to je li osoba s invaliditetom ili je dijete s teškoćama u razvoju ili je potpuno zdrava osoba. Ovakvih situacija će biti još, možda ih i sad ima, a da mi to ne znamo. Samo treba postaviti pitanje- kako biste se vi osjećali da vas netko diskriminira po bilo kojoj osnovi samo zato što imate neki problem?
Moramo izbjegavati diskriminaciju, pokazati da je možemo izbjeći tako što ćemo svima dati priliku da rade, sudjeluju i budu uključeni u sve segmente društva.


Volio bih u budućnosti da kad osoba s invaliditetom završi školovanje ima pravo na posao i normalan život bez obzira na to o kojoj vrsti invaliditeta se radi. Isto tako moramo omogućiti da osoba s invaliditetom može doći do svog radnog mjesta i da može ondje pokušati raditi kao i svi ostali radno sposobni. Mislim da je ovoj priči polako kraj i nadam se da se više neće ponoviti bilo kakva diskriminacija, makar iskreno sumnjam u sve to. I za kraj, želim svim osobama koje su na bilo koji način diskriminirane da to više nikad ne budu po bilo kojoj osnovi.

Iako nema veze s temom ovog bloga, želio bih svim paraolimpijcima koji su osvojili godišnje nagrade HPO-a čestitati na uspjehu.

Vaš bloger,
Hrvoje Antonio Belamarić