Povećalo Damira Matkovića: Benoît Hamon – kandidat socijalista za Elizejsku palaču

Benoît Hamon (49), zastupnik departmana Yvelines, bit će kandidat Socijalističke stranke na francuskim predsjedničkim izborima koji će se održati u travnju. U drugom krugu predizbora, on je s 58,65% glasova uvjerljivo pobijedio bivšeg premijera Manuela Vallsa koji je osvojio 41,35%. U prvom krugu Hamon je dobio 36%, a Valls 31%).

Tijekom kampanje Hamon se pozivao na duboku privrženost temeljnim načelima ljevice i simpatizeri su to nagradili. Ipak, njegova je pobjeda neočekivana.

Iako televizija ne odlučuje o pobjedniku izbora, činjenica je da je za Hamonovu konačnu pobjedu presudno bilo TV sučeljavanje svih sedmero kandidata ljevice, emitirano 8. prosinca na javnoj televiziji France 2. U tom je sučeljavanju Hamon briljirao obrazlagajući svoj predsjednički projekt i zasjenio sve ostale kandidate. Emisiju je gledalo 1,7 milijuna gledatelja, što je za večernji termin i takvu emisiju zapravo slaba gledanost.

Hamon je svoju kampanju temeljio na rješavanju najozbiljnijeg izazova budućnosti: digitalna revolucija i robotizacija osjetno će smanjiti potrebu za radnom snagom. Drugim riječima, visoka nezaposlenost koja Francusku muči već tri desetljeća neće nestati, nego će postati još izraženija. Ovog trenutka u Francuskoj je bez posla 2,9 milijuna radno sposobnih.
Rješenje je, smatra Hamon, smanjivanje radnog tjedna s 35 sati na 32 sata, uvođenje poreza na robote i uvođenje bezuvjetnog temeljnog prihoda (BTP) koji će iznositi 750 eura na mjesec. U početku bi BTP dobivali najpotrebitiji i mladi od 18 do 25 godina, a kasnije svi građani Francuske stariji od 18 godinam bez obzira na imovno stanje.

U širokoj općedruštvenoj javnoj raspravi definirali bi se parametri i utvrdio kalendar uvođenja BTP-a. U svakom slučaju to se ne bi dogodilo prije 2022., naravno, pod uvjetom da on dobije ove izbore.

Svi ostali kandidati ljevice ovaj su Hamonov projekt ocijenili neostvarivim prodavanjem magle i prijetnju stabilnosti državnih financija. Hamon tvrdi da je projekt realan, da bi državnu blagajnu stajao oko 400 milijardi eura na godinu, a to za francuski BDP od 2.900 milijardi eura i nije neka nemoguća misija.

Hamonova predizborna teza da Socijalistička stranka, ako želi opstati kao relevantna politička snaga, odlučno treba krenuti ulijevo, a ne prema centru, kao što je to radio François Hollande svidjela se biračima. Njegovim petogodišnjim boravkom u Elizejskoj palači nisu nezadovoljni samo na desnici, nego i na ljevici. Hollandeu se zamjera da je u vođenju gospodarske politike previše vrludao, da je otišao previše udesno i da je iznevjerio temeljne ideale Socijalističke stranke.

Benoît Hamon političko je djelovanje počeo 1986. kada se, kao student, priključio nevladinoj organizaciji SOS Racisme (SOS Rasizam). Ubrzo se učlanio u UNEF, najvažniji studentski sindikat, a 1993. izabran je za prvog predsjednika Pokreta mladih socijalista. Napredovao je i u  hijerarhiji Socijalističke stranke gdje je postao povjerenik za mladež.

U predsjedničkoj kampanji Lionel Jospin ga je 1995. uzeo kao savjetnika za mladež. Bio je eurozastupnik (2004.-2009.), regionalni vijećnik Ile-de-France (2010.-2014.) i glasnogovornik Socijalističke stranke (2008. – 2012.) Unutar Socijalističke stranke pripada reformističkoj struji Nova socijalistička stranka koju je utemeljio zajedno s Arnaudom Montebourgom i Vincentom Peillonom nakon što je 2002. Lionel Jospin, predsjednički kandidat ljevice, pometen u prvom krugu izbora. U drugi krug tada su ušli degolist Jacques Chirac i vođa ekstremne desnice Jean-Marie Le Pen. Izbori su završili veličanstvenom pobjedom Jacquesa Chiraca koji je dobio 82,2% glasova.

Hamon nema prevelikog iskustva u obavljanju visokih državnih dužnosti. Bio je delegirani ministar (državni tajnik) za društvenu ekonomiju i solidarnost te kratkotrajni ministar obrazovanja. Mandat mu je trajao 147 dana, od travnja do kolovoza 2014. kada se sukobio s premijerom Manuelom Vallsom oko gospodarske politike i napustio vladu. Počeo je reformu sustava ocjenjivanja učenika, problem koji Francuska već dugo pokušava riješiti, ali posao nije dovršio jer je izašao iz vlade.

Favorit predizbora Manuel Valls Katalonac je rođen 1962. u Barceloni. Francusko državljanstvo dobio je kao 20-godišnjak, ali već kao srednjoškolac priključio se Pokretu mladih socijalista koji su podržavali Michela Rocarda (1930.-2016.). Mnogo ranije nego ostali francuski socijalisti Valls je počeo govoriti o sigurnosti i laicitetu i to mu je priskrbilo etiketu „desnog socijalista“. Bio je ministar unutarnjih poslova (2012. – 2014.) i premijer (ožujak 2014. – prosinac 2016.).

Nakon što je predsjednik Francois Hollande 1. prosinca 2016. objavio da se neće ponovno kandidirati, Valls je podnio ostavku na premijersku dužnost i uključio se u utrku za predsjedničku nominaciju. Kampanju temeljio na obrazlaganju svojih postignuća kao premijer.

Iako je ranije spadao u ljevičarsku struju blisku bivšem premijeru Michelu Rocardu, koji je 1968. bio jedan od vođa studenstkih nemira, Valls se u kampanji predstavljao kao nasljednik Françoisa Hollandea. To mu je, čini se, više škodilo nego pomoglo jer su ga birači doživjeli kao izravnog nastavljača nepopularne Hollandove gospodarske politike. Ljevičari Vallsu zamjeraju i pokušaj ustavne promjene tako da o zakonima više ne bi morao glasati Parlament. Predbacuju mu i potporu Hollandeovom projektu da promjenom radnog zakonodavstva smanji prava zaposlenika.

Razjedinjena francuska ljevica na predsjedničke će izbore izaći s tri kandidata! Benoît Hamon kandidat je Socijalističke stranke, Jean-Luc Mélenchon kandidat je ljevičara i komunista, a Emmanuel Macron, odbjegli Hollandeov ministar gospodarstva, osnovao je pokret En Marche! za koji kažu da je desna ljevica.

Zajedničko ispitivanje javnog mišljenja agencija Kantar-Sofres-One Point provedeno 26. i 27. siječnja 2017. pokazalo je da će u prvom krugu pobijediti Marine Le Pen (25%) ispred Françoisa Fillona (22%) i Emmanuela Macrona (21%). Prema tom istraživanju, Benoît Hamon s 10% glasova neće ni ući u drugi krug. Uđu li u drugi krug, i Fillon i Macron, pobijedili bi Marine Le Pen. Prema onome što govore ankete, izborom Hamona za svog predsjedničkog kandidata francuski socijalisti neće osvojiti ključeve Elizejske palače i lako bi se mogli naći na rubu raskola koji prijeti da nekad veliku i moćnu stranku pretvori u francusku inačicu PASOKA, velike stranke ljevice koja se pretvorila u marginalnu grčku stranku.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a