Zimski praznici


Hvala bogu što imam punicu. To je nešto što svaki Hrvat, prije ili kasnije, treba izreći. Ne zato što puničino umijeće spravljanja juhe daleko nadmašuje vaše i što je nikada u tome nećete dostići. Zahvalni ste što vam je na raspolaganju kao babysitter kad vaše dijete ostaje kući. Ovog vikenda u Hrvatskoj počinju školski praznici i trajat će TRI TJEDNA!

Tri tjedna kod kuće, bez škole, zvuči kao san svakog djeteta, a svakom roditelju... nešto gotovo kao noćna mora? Volim svoju kći i uživam provoditi vrijeme s njom, ali imam i posao kojeg moram odraditi. Prava je sreća da se naši rasporedi barem donekle poklapaju, jer ja predajem na fakultetu. No što je s roditeljima koji rade od 9 do 17 sati ili od 8 do 16? Što oni rade sa svojom djecom tri tjedna?

Baka servis
Naše rješenje je u tome što cijelo to razdoblje moja punica ostaje s nama (huraaaa?), pa mi se čini da se tako snalaze i druge obitelji u Hrvatskoj. Ali, ima li svatko baku koja može doći i ostati puna tri tjedna? Postoji li, za one koji nemaju, agencija za iznajmljivanje baka?

Kao mali, nisam morao brinuti jer su čak dvoje od četvero mojih roditelja (dijete razvedenog braka) bili učitelji. Stoga su za svake školske praznike oni čuvali moju sestru i mene. Štoviše, zimski školski praznici u Americi traju svega oko tjedan dana, od Božića do početka siječnja. Pretpostavljam da se moji hrvatski čitatelji sad pitaju: Kad onda idete na skijanje?

Skijanje?
Još više od trotjednih praznika, zapanjuje me to što se od ovdje od ljudi očekuje da idu na skijanje. Zimski praznici u Zagrebu podsjećaju na ljetne praznike utoliko što se grad čini ispražnjenim od djece, samo što oni umjesto prema moru kreću prema bijelim padinama.

Našoj obitelji to predstavlja sasvim osobit problem, jer moja kći očajnički želi ići na skijanje i ne može razumjeti zašto ona to ne može kad njezini prijatelji mogu. Iskren sam prema njoj. Kažem joj da postoje tri razloga zbog čega mi ne idemo na skijanje: 1) Ne znam kako skijati. Odrastao sam u Oklahomi, gdje snijeg pada dvaput godišnje, a najbliža planina nalazi se na oko 10 sati vožnje; 2) Njezina majka također ne zna skijati. Pošto je iz Splita, ona mrzi hladnoću i radije bi, ako igdje idemo, išla u Split; 3) Nemamo novca za skijanje, iako nisam siguran koliko to stvarno košta jer nikad nisam ni bio, ali pretpostavljam da je skupo.

Zaplotnjačke igre
Možda je sve ovo samo jedna intriga nekakvog tajnog društva baka i punica (možda je to Mafija Baka?). Zavjera skovana da bi se osigurao razlog njihovog dolaska i ostanka s vama puna tri tjedna. Jedna od stvari koje cijenim u Hrvatskoj jest i to koliko se zapravo oslanjamo na prijatelje i obitelj. Pretpostavljam da trotjedni zimski praznici dodatno jačaju te veze. Čine me ovisnim o punici i zahvalnim što je imam. U obiteljima koje nemaju punicu, možda se osnažuje veza sa susjedima ili obiteljskim prijateljima koji mogu uskočiti s čuvanjem djece. I, priznajem, dijete u meni pomalo je ljubomorno na dugačke zimske praznike koji za moju kći upravo počinju.


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a