Ljepota slobode hrabrih

Jedna od ljepota života za mene je susret s ljudima koji su uvijek dobre volje. Dođu mi ti susreti kao izvor na putu gdje se dobro napijem smijeha i pozitive a kapljice po meni ne isušuju se dugo. Eto tako neki dan otišao sam do biodinamičkog poljoprivrednika Hrvoja Novosela. Prije godinu i pol preporučila mi ga je podjednako divna Ana Smokrović koja je kao i Hrvoje izišla iz sigurnosti institucije u slobodu: …jedno divno biće imenom Hrvoje Novosel.. znam ga, učila sam od njega na radionicama, uzimam pripravke od njega i sjeme za zelenu gnojidbu...divota od čovjeka…

I naravno prije godinu i pol prvo sam izguglao Hrvoja da vidim HTV-ov film koji mi o njemu također preporučila Ana. Prilikom našeg prvog susreta ostalo mi je usječeno kako je oponašao zbunjenog nametnika kad uleti u njegov plastenik pun različitih vrsta povrća i korova. Otad smo prijatelji na Facebooku pa me nedavno privukao njegov post o radionici izrade mini toplane na biomasu, takozvanom biomeileru kojeg je osmislio Jean Pain.

Radi se o nabijenom konjskom ili gnoju neke druge životinje te zelenim i smeđim biljnim ostacima u omjeru sličnom onom kad se proizvodi kompost. 25 kubika te mase izolirane slamom se raspada kroz godinu dana i Hrvojevu bunarsku vodu s 8 stupnjeva dižu na 45-50 dok neki autori tvrde na You tube-u da je moguće dogurati i do 60 0C. Vodu je moguće koristiti za grijanje doma a Hrvoje će je koristiti za grijanje plastenika na rubu grada. Plastenika u kojem se već pomalja mladi luk koji će završiti u zagrebačkim restoranima.

Napravio je još četiri takve mini toplane od kojih mi je jedna koja je uz plastenik tvrtke koja uzgaja bilje za ekološku kozmetiku najzanimljivija. Reportažu o Hrvojevom biomeileru objavit će Eko zona 28.12. . Nakon snimanja pozvao nas je da se zgrijemo pored peći. Pričali smo o školi kao mjestu gdje se danas uglavnom uči djecu da razmišljaju samo o poštovanju autoriteta a ne da slobodno misle. Tom kako kaže feudalističkom mišljenju Hrvoje bih rado za svoju djecu našao alternativu u školi u njegovom mjestu po drugačijem programu. Pričanje o slobodi i drugim religijama koštali su Hrvoja dva puta radnog mjesta profesora vjeronauka.

I tako nekako ovlaš rekao je Hrvoje u tom razgovoru:“Ja sam ionako izvan sustava.“
„Kako to misliš?“
„Pa ja sam vratio svoju osobnu i vozačku policiji i rekao sam im da ja to ne trebam. I nakon nekog vremena došao sam sucu za prekršaje. Rekao mi je: Novosel, objasnite mi to kako to da nemate osobnu i vozačku, skupilo se kazni u iznosu od 16 tisuća kuna?
I ja sam mu odgovorio: Otkud vama pravo da me sudite? Ja sam studirao teologiju i tamo naučio da sam slobodan. Ja sam sâm sebi izdao drugu vozačku.“
„Ne možete tako Novosel, što da s vama radim?“
„Vi imate puno posla a i mene čeka posao pa ja sad idem.“
„Čekajte Novosel…što da s vama radim, Novosel, čekajte!“
Smijao sam se tog dana kad smo ga snimali i tek sam tada postao svjestan koliko sam dugotrajno užurbano natmuren.

Pričam svima tu priču i gledam i slušam reakcije ljudi. Nitko nije ravnodušan. Tonski snimatelj je već u auto na povratku govorio uzrujano:“Prošao sam cijeli svijet…ali ne…ne… ovo je Indija, to nije za mene!“ Snimatelj se ljutio na sebe što uglavnom inače snima teme i ljude koje ne cijeni, na svoju ženu koja ne želi živjeti na selu s kojeg je pobjegla…

Neki reagiraju na Hrvoja tako da kažu da je lud. Ja i dalje mislim da je ispravan i hrabar. Kad gledam njegovo mišićavo tijelo izgrađeno cjeloživotnim i cjelodnevnim radom te žar s kojim govori mislim da će živjeti jako dugo. Ja nisam religiozan kao Hrvoje niti je izdaleka moje tijelo sposobno toliko fizički raditi. Mi smo različiti ali to me ne smeta uživam u ljepoti njegovog postojanja. 


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a