Dalekoistočni dnevnik – Blago Burme: Magični Bagan


Jedna od najpoznatijih južnoazijskih povijesnih znamenitosti svakako je magični Bagan. Kompleks svetih budističkih hramova i pagoda nerijetko se uspoređuje sa svojim sestrinskim gradom - kambodžanskim Siem Reapom - u kojem se nalazi ništa manje magični Angkor Wat.

To mjesto je od 9. do 13. stoljeća bio glavni grad Kraljevstva Pagan, odnosno prvog modernog kraljevstva koje je ujedinilo regije koje će kasnije, s vremenom, postati i moderna Burma. Tijekom vrhunca vladavine od 11. st. pa sve do provale Mongola tamo je izgrađeno preko 10 000 budističkih hramova, pagoda i samostana.

Do dana današnjeg ostalo ih nešto preko 2200. Na jeziku pali prijevod jednog od imena znači ‘grad koji gazi neprijatelje’.

Bagan se nalazi u samom središtu Burme i definitivno je najpoznatije turističko odredište u toj zemlji koja, posljednjih nekoliko godina, bilježi veliki procvat tog sektora. Tamošnja vlada se usmjerila na njega s obzirom na veliki potencijal. No okolne zemlje i dalje Burmu premašuju po brojkama i zaradi, a svemu je u prvom redu kumovala politička situacija koja je utjecala i na sporiji razvoj u tom pogledu.

Nakon što je vojna hunta predala vlast civilnoj vladi, 2012. i 2013. zabilježeni su znatni pomaci u broju posjetitelja. Početkom ove godine objavljeno je mnogo članaka na tu temu s obzirom da je Burmu prošle godine posjetilo preko 4,5 milijuna turista. Čak se i stanovnici Bagana hvale da ga je prošle godine posjetilo preko milijun turista iz inozemstva.

To područje nerijetko pogađaju veliki potresi. Navodno je samo od početka prošlog stoljeća pa do 70-ih godina zabilježeno njih preko 400. Posljednji jaki dogodio se krajem kolovoza ove godine prilikom čega je oštećeno 400 hramova i pagoda, no srećom nitko nije izgubio život.

Popravak koji slijedi nerijetko je praćen kontroverzama. Vojna hunta bila je ta koja se odavno prihvatila popravaka u cilju da Bagan postane međunarodna top turistička destinacija.

Međutim, povjesničari umjetnosti i stručnjaci diljem svijeta strogo su osuđivali restauraciju prilikom koje se malo pažnje pridavalo originalnim stilovima, a u pitanju je bilo i korištenje modernih materijala.

Dodatnu dramu izazvalo je građenje terena za golf (koji je inače dio najskupljeg resorta u gradu) pored kojeg se nalazi izvidnička kula od 61m, građena po uzoru na tornjeve obnovljene carske palače u Mandalayu, koja se uopće ne uklapa u čitavu vizuru.

Vlada je također bila uvjerena da je na stotine netaknutih hramova te popratna materijalna baština dovoljna da Bagan uđe na UNESCO-vu listu Svjetske baštine. No, to se i dalje ne događa upravo zahvaljujući ‘krivom’ procesu obnove.

Burmansko Ministarstvo kulture objavilo je početkom ove godine da će možda zabraniti penjanje na hramove s obzirom da se posjetitelji ne ponašaju kako priliči. Odnosno glasni su, nose neprimjerenu odjeću (od muškaraca i žena se zahtijeva da pokriju ramena i barem polovicu nogu), ne ulaze u svete građevine bosi (što je obvezno), plešu ili spavaju na građevinama.

Tome svemu su se usprotivili turistički djelatnici ističući kako će to svakako loše utjecati na zaradu s obzirom da je penjanje na visoke pagoda i hramove jedno od najljepših iskustava prilikom posjeta tom mjestu.

*Prilikom moga boravka u Baganu u listopadu 2016. penjanje je i dalje bilo dozvoljeno

Njemačka verzija bloga


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a